Rimska Gruzija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kapija rimske tvrđave Gonio u Gruziji

Rimska Gruzija je naziv za teritoriju današnje Gruzije pod rimskom (i vizantijskom) vlašću. Između 1. veka p. n. e. i 7. veka n. e. Rim je, direktno ili indirektno, kontrolisao teritorije Kolhide i Iberije u kavkaskoj oblasti.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Predrimska Gruzija

Rimsko osvajanje današnje teritorije Gruzije započinje krajem 2. veka p. n. e. kada se Rimska republika počela širiti Anadolijom i oblastima oko Crnog mora. U to vreme je oblast današnje zapadne Gruzije, na kojoj je do tada postojala kraljevina Kolhida, osvojena od strane kraljevine Pont. Dalje na istoku nalazila se Kraljevina Iberija. Kao rezultat sjajnih kampanji Gneja Pompeja i Licinija Lukula, kraljevina Pont je uništena, a njena celokupna teritorija, uključujući i Kolhidu, dolazi u posed Rimske repulike. Iberija je, s druge strane, napadnuta i postala vazalna rimska država. Teritorija Ponta priključena je rimskoj provinciji Lazici u čijem se sastavu nalazila sve do 63. godine nove ere kada ju je car Neron priključio provinciji Pont. Domicijan ju je 81. godine priključio provinciji Kapadokiji. Iberija je i dalje imala status vazalne države i plaćala je Rimljanima danak.

Pompejev most - izgrađen u Gruziji u 1. veku p. n. e.

Sledećih 600 godina gruzijske istorije obeleženo je borbama Rimljana sa Parćanima i Sasanidskom Persijom. I pored toga što su glavne tvrđave duž morske obale okupirane od strane Rimljana, njima je bilo teško da kontrolišu ovu oblast. Godine 69. je na teritoriji Ponta podignut ustanak koji je završen neuspešno. Hrišćanstvo na ovim prostorima počinje da se širi još početkom 1. veka i vezuje se za imena apostola Andrije, Simona Zilota i Svetog Matata[1].

U 2. veku je Iberija ojačala svoju poziciju, naročito u vreme vladavine Farasmanesa II. Ovaj vladar se izborio za punu nezavisnost od Rimljana, a uspeo je povratiti neke izgubljene teritorije od Jermena. U 3. veku pleme Lazi osvaja veći deo Kolhide uspostavljajući kraljevinu Laziku. Kolhida će kasnije biti predmet rimsko (vizantijsko) - sasanidskih sukoba koji će kulminirati u Lazičkom ratu (542-562)[2]. Početkom 3. veka, Rim je morao odustati od gruzijske oblasti Kavkaske Albanije i Jermenije u korist Sasanida, ali teritorija cele današnje Gruzije bila je u rimskim rukama[3]. Kraljevina Lazika sačuvala je svoju nezavisnost sve do 562. godine kada ju je Vizantijskom carstvu priključio Justinijan I[4]. Godine 591. sklopljen je rimsko-sasanidski ugovor o podeli Kavkaske Iberije. Tbilisi je pripao Sasanidima, a Mcheta Vizantincima. Početkom 7. veka dolazi do novih nemira. Nakon izbijanja Rimsko-persijskog rata, iberijski vladar Stefanoz I (590-627) odlučio je 607. godine da stane na persijsku stranu kako bi ujedinio sve teritorije Kavkaske Iberije što mu je verovatno i uspelo. Međutim, Iraklijeva ofanziva 628. godine donela mu je pobedu nad Persijancima čime je obezbedio rimsku dominaciju u zapadnoj i istočnoj Gruziji sve do invazije od strane Arapa u drugoj polovini 7. veka. Vizantijski uticaj na ovim prostorima počeo je da slabi nakon 692. godine, odnosno nakon rimskog poraza u bici kod Sevastopolisa od strane Omajada[5]. Sevastopolis (današnji Suhumi) ostao je u vizantijskim rukama sve do 736. godine kada ga Marvan II osvaja i pljačka. Time je okončana vizantijska vlast u Gruziji.

Vidi još[uredi | uredi izvor]


Literatura[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Christianity and the Georgian Empire" (early history) Library of Congress, March 1994, webpage:LCweb2-ge0015.
  2. ^ History of the later Roman Empire: The Lazic war".
  3. ^ "Ancient Georgia".
  4. ^ "Wars of Justinian I".
  5. ^ Haldon 1997, str. 72.