Ruralno područje

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ruralno područje se definiše kao područje na kome je gustina naseljenosti stanovništva ispod vrednosti od 150 stanovnika/km².

Ruralna područija predstavljaju ređe naseljene teritorije koje su izvan uticaja velikih metropola i gradova.[1] Stilovi života u ruralnim/seoskim područjima su drugačiji nego u urbanism uglavnom zbog tradicije, ali i relativne limitiranosti usluga, posebno, javnih usluga. Državne usluge kao što su primena prava, škole,biblioteke, i drugo, mogu biti limitirane, udaljene ili čak možda i nedostupne ruralnim područjima. Dostupnost vode, kanalizacije, uličnog osvetljenja i javnog upravljanja otpadom, često u ruralnim područjima ne postoje, ili su veoma ograničene. Javni transport je takođe ograničen ili ga uopšte nema, već su stanovnici ovih područja upućeni da koriste sostvena vozila, bicikle, zaprege, i sl.

Vrste ruralnih područja:

  1. dominantno ruralne jedinice (> 50% stanovništva živi u ruralnim područjima),
  2. pretežno ruralne jedinice (15-50% stanovništva živi u ruralnim područjima), i
  3. dominantno urbane jedinice (< 15% stanovništva živi u ruralnim područjima), (OECD, 1994, str. 10).

Ruralna/seoska naselja su obično mala, često sa manje od 10.000 stanovnika, i samim tim, i sa manjom gustinom naseljenosti. Takođe, dominantnu delatnost najčešće predstavlja poljoprivreda, a karakteriše ih i jak uticaj tradicije.[2]

Regionalne definicije[uredi | uredi izvor]

Evropa[uredi | uredi izvor]

Francuska[uredi | uredi izvor]

Oko 15% francuskog stanovništva živi u ruralnim područjima, koja se prostiru na 90% zemlje. Vlada predsednika Emanuela Makrona pokrenula je akcioni plan 2019. u korist ruralnih područja pod nazivom „Agenda Rural“.[3] Među mnogim inicijativama koje se preporučuju za redinamizaciju ruralnih područja, energetska tranzicija je jedna od njih. Istraživanja se sprovode kako bi se procenio uticaj novih projekata u ruralnim područjima.[4]

Nemačka[uredi | uredi izvor]

Nemačka je podeljena na 402 administrativna okruga, 295 ruralnih okruga i 107 gradskih okruga. Kao jedan od najvećih poljoprivrednih proizvođača u Evropskoj uniji, više od polovine nemačke teritorije, koja iznosi skoro 19 miliona hektara,[5] se koristi za poljoprivredu, a nalazi se u ruralnim područjima. Skoro 10% ljudi u Nemačkoj ima poslove vezane za sektor poljoprivrede, šumarstva i ribarstva; približno petina njih je zaposlena u primarnoj proizvodnji. Pošto postoji politika jednakih uslova života, ljudi ruralna područja vide jednako kao i urbana područja. Obnova sela je pristup razvoju sela i podržava izazove sa kojima se suočavaju u tom procesu.[6]

Velika Britanija[uredi | uredi izvor]

Tipična seoska scena u ruralnom Jorkšir Dejlsu, Engleska.

U Britaniji, „ruralno“ definiše[7] vladino Odeljenje za životnu sredinu, hranu i ruralna pitanja (DEFRA), koristeći podatke o stanovništvu sa poslednjeg popisa, kao što je Popis stanovništva Ujedinjenog Kraljevstva 2001. Ove definicije imaju različite ocene, ali gornja tačka je svako područje lokalne samouprave sa više od 26% stanovništva koje živi u ruralnom naselju ili trgovištu („pijačni grad“ se definiše kao svako naselje koje ima dozvolu za održavanje ulične pijace). Na snazi su brojne mere za zaštitu britanskog sela, uključujući zelene pojaseve.

Azija[uredi | uredi izvor]

Kina[uredi | uredi izvor]

U kontinentalnoj Kini, ruralna područja ponekad koriste različite administrativne podele nižeg nivoa od urbanih područja, poput okruga i opština umesto distrikta i potdistrikta.

Indija[uredi | uredi izvor]

Selo u Radžastanu, Indija

Ruralna područja su takođe poznata kao „seoski predeli“ ili „sela“ u Indiji. Ona imaju veoma nisku gustinu naseljenosti. U ruralnim oblastima, poljoprivreda je glavni izvor sredstava za život zajedno sa ribolovom,[8] kućnom radinošću, grnčarstvom itd.

Skoro svaka indijska ekonomska agencija danas ima svoju definiciju ruralne Indije, od kojih neke slede: Prema Komisiji za planiranje, grad sa maksimalnim brojem stanovnika od 15.000 smatra se ruralnim po prirodi. U ovim oblastima pančajat donosi sve odluke. U pančajatu je petoro ljudi. Nacionalna organizacija za ispitivanje uzorka (NSSO) definiše „ruralno“ na sledeći način:

  • Područje sa gustinom naseljenosti do 400 po kvadratnom kilometru,
  • Sela sa jasnim izmerenim granicama, ali bez opštinskog odbora,
  • Najmanje 75% muške radne populacije uključeno je u poljoprivredu i srodne aktivnosti.[9]

RBI definiše ruralna područja kao područja sa manje od 49.000 stanovnika (gradovi od -3 do 6).[9]

Japan[uredi | uredi izvor]

U Japanu se ruralna područja nazivaju „Inaka“ što se doslovno prevodi kao „selo“ ili „nečije rodno selo“.[10][11]

Pakistan[uredi | uredi izvor]

Selo Amra Kalan u Karijanu, Pakistan

Prema popisu iz 2017, oko 64% Pakistanaca živi u ruralnim područjima. Većina ruralnih područja u Pakistanu obično je u blizini gradova i prigradska su područja. Ovo je zbog definicije ruralnog područja u Pakistanu kao područja koje ne spada u urbane granice.[12] Ruralna područja u Pakistanu koja su u blizini gradova smatraju se prigradskim područjima ili predgrađima.

Okeanija[uredi | uredi izvor]

Novi Zeland[uredi | uredi izvor]

Na Novom Zelandu popisna područja su klasifikovana na osnovu stepena ruralnosti. Međutim, saobraćajni zakon ima drugačije tumačenje i definiše ruralno područje kao „...put ili geografsko područje koje nije urbano saobraćajno područje, na koje se uglavnom primenjuje ruralno ograničenje brzine.[13]

Ruralni turizam[uredi | uredi izvor]

Ruralni turizam predstavlja turizam koji se odvija u ruralnom području. Pri tom, ruralno područje pored sela kao naseobine, podrazumeva i seoski prostor – atar, kao i nenaseljena područja i područja divljine. Ključni elementi ruralnog turizma:

  • lociran je u ruralnim oblastima;
  • funkcionalno je seoski[14] – utemeljen je na malom preduzetništvu, otvorenom prostoru, direktnom kontaktu sa prirodom, temelji se na nasleđu i tradicionalnim aktivnostima;
  • omogućava učestvovanje u aktivnostima, tradiciji i specifičnom načinu života lokalnog stanovništva;
  • obezbeđuje personalizovan kontakt;
  • ruralni je u obimu – naselja i građevine su manjih razmera;
  • tradicionalan je po karakteru, raste sporo i organski i povezan je sa lokalnim porodicama. Često se razvija kontrolisano od strane lokalne zajednice i za dugoročnu dobrobit područja;
  • visok procenat prihoda od turizma koristi ruralnoj zajednici

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Zoran, Njegovan (2016). Ekonomika turizma i seoskog turizma. Novi Sad: Univerzitet u Novom Sadu. ISBN 978-86-7520-380-3. 
  2. ^ „WordNet Search - 3.1”. Wordnetweb.princeton.edu. Pristupljeno 2013-04-25. 
  3. ^ „Nos campagnes, territoires d'avenir” (PDF). CGET. Arhivirano iz originala (PDF) 13. 10. 2022. g. Pristupljeno 13. 03. 2023. 
  4. ^ Louis Boisgibault, Fahad Al Kabbani (2020): Energy Transition in Metropolises, Rural Areas and Deserts. Wiley - ISTE. (Energy series) ISBN 9781786304995.
  5. ^ „BMELV - Agriculture and rural areas - Farming in Germany”. 2012-06-09. Arhivirano iz originala 2012-06-09. g. Pristupljeno 2020-02-20. 
  6. ^ Chigbu, Uchendu Eugene (2012). „Village renewal as an instrument of rural development: evidence from Weyarn, Germany”. Community Development. 43 (2): 209—224. S2CID 154040610. doi:10.1080/15575330.2011.575231. 
  7. ^ „Local Authority Rural-Urban Classification”. UK Government. 24. 6. 2011. 
  8. ^ 林, 榮祥. „Greening the Blue: End Child Labour in Agriculture”. Greening the Blue. Arhivirano iz originala 24. 07. 2018. g. Pristupljeno 24. 7. 2018. 
  9. ^ a b „In Focus” (PDF). www.dhanbank.com. decembar 2010. Arhivirano iz originala (PDF) 02. 02. 2020. g. Pristupljeno 13. 03. 2023. 
  10. ^ Feb 2017, Tim Asamen / 10. „Inaka: Moving from Scorn to Pride”. Discover Nikkei (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2019-09-19. 
  11. ^ Foley, Dylan (2019-04-20). „Exploring rural Japan from the comfort of your living room with 'The Inaka Project'. The Japan Times Online (na jeziku: engleski). ISSN 0447-5763. Pristupljeno 2019-09-19. 
  12. ^ Zaidi, S. Akbar (29. 8. 2017). „Rethinking urban and rural”. Dawn. 
  13. ^ „Land Transport Rule: Setting of Speed Limits 2003, Rule 54001 - Part 2”. Waka Kotahi NZ Transport Agency. Ministry of Transport. Pristupljeno 9. 1. 2021. 
  14. ^ Tim, TiP (2012-10-28). „Šta je seoski turizam?”. Turizam i Putovanja (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2019-11-27. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]