Sveti Ermil i Stratonik

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Sveti Ermil i Stratonik (gr. Ἕρμυλος καὶ Στρατόνικος; lat. Hermylus et Stratonicus) ubrajaju se u red najstarijih po imenu poznatih hrišćanskih stradalnika u rimskom gradu Singidunumu (danas Beograd u Srbiji) u provinciji Gornjoj Meziji.

Stradali su oko 314. ili 315. godine u vreme kada je u istočnom delu Rimskog carstva vladao car Licinije, a na Zapadu car Konstantin Veliki. Njihovo stradanje hronološki posmatrano, dogodilo se posle proglašenja Milanskog edikta (313. god.) o slobodi hrišćanske vere.

U teologiji nije potpuno izvesno mišljenje da li su oni postradali kao žrtve već u to vreme započetih sukoba careva Konstantina Velikog i Licinija.

Prema tekstu žitija Ermila i Stratonika, Ermil je bio đakon u Singidunumu i zbog vere je dopao u zatvor. Lično ga je isleđivao sam car, ali je Ermil ostao čvrst i nepokolebiv u hrišćanskoj veri. Dogodilo se u toku njegovog sudskog isleđivanja da je čuvar zatvora, vojnik Stratonik, takođe bio hrišćanin; i on se otvoreno i javno pridružio u stradanju svom prijatelju Ermilu.

Obojica su potom zajedno pretrpeli velika mučenja. Osuđeni su na istu smrt: stavljeni su u isti kovčeg i živi bačeni u reku Dunav. Posle tri dana voda je izbacila njihova tela na desnu obalu Dunava, na 18 stadija nizvodno od Singidunuma. Hrišćani su našli njihova tela, svečano sahranili, a kasnije je na njihovom grobu sagrađen hram njima posvećen.

Srpska pravoslavna crkva obeležava spomen Sv. Ermila i Stratonika je 26. (13) januar. Na ikoni se slikaju zajedno kako drže krst u ruci kao znamenje patnje koju su pretrpeli.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]