Sekans

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sekans
Osnovne osobine
Parnost parna
Domen (-π/2+kπ,π/2+kπ), k iz Z
Kodomen (-∞,1] i [1,∞)
Period
Specifične vrednosti
Lok. maksimumi ((2k+1)π,-1)
Lok. minimumi (2kπ,1)
Specifične osobine
Asimptote (k + 1/2)π
Promenljiva k je ceo broj

Sekans je trigonometrijska funkcija izvedena iz funkcije kosinusa.

Definicija glasi:

Veza sa kosekansom

dok je Pitagorin identitet, identitet zasnovan na Pitagorinoj teoremi, koji povezuje trigonometrijske funkcije

Kao i ostale trigonometrijske funkcije i sekans predstavlja odnos između dveju stranica pravouglog trougla. Sekans je odnos hipotenuze i nalegle katete.[1] (Sl.1.)

Sl.1. Trigonometrijski trougao

Na trigonometrijskom krugu je vrednost sekansa jednaka veličini sledeće duži

Sl.2. Trigonometrijska kružnica
Neke karakteristične vrednosti
stepeni 30° 45° 60° 90°
radijana 0


Reprezantacija funkcije[uredi | uredi izvor]

Predstavljanje funkcije u vidu Tejlorovog reda u okolini tačke

odnosno uopšteno

gde su u formuli Ojlerovi brojevi.

Moguće je takođe predstaviti i u vidu

Osobine funkcije[uredi | uredi izvor]

Detaljnom analizom se mogu utvrditi karakteristične osobine funkcije.

  • Oblast definisanosti funkcije:
funkcija je definisana u skupu realnih brojeva , sem u prebrojivo mnogo tačaka gde ima prekide
  • Oblast vrednosti funkcije:
funkcija uzima vrednosti u opsegu realnih brojeva, sem u oblasti -1 do 1
  • Parnost
funkcija je parna
  • Periodičnost
funkcija je periodična sa osnovnom periodom 2π
  • Asimptote
funkcija ima vertikalne asimptote u tačkama
funkcija nema horizontalne i kose asimptote
  • Nule funkcije
funkcija nema nule
  • Monotonost funkcije
  • Ekstremumi
nema globalni ekstremum
lokalni minimum
lokalni maksimum
  • Konveksnost i konkavnost funkcije
funkcija je konveksna u intervalu
funkcija je konkavna u intervalu
  • Prevojne tačke
funkcija nema prevojne tačke

Izvod funkcije[uredi | uredi izvor]

Prvi izvod funkcije je

Integral[uredi | uredi izvor]

Neodređeni integral funkcije

Istorija[uredi | uredi izvor]

Prvi put se skraćenica sec pojavljuje 1626. godine u knjizi Albera Žerara o trigonometriji.[2]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Rista Karljiković, Geometrija za više razrede srednjih škola, treći deo, trigonometrija, izdanje knjižarnice Rajkovića i Đurkovića, Beograd-Terazije, 1931
  2. ^ Miodrag Petković, Ljiljana Petković, Matematički vremeplov, prilozi za istoriju matematike, ZMAJ, Novi Sad, 2006

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Bronštajn, Semendjajev, Spravočnik po matematike dlja inženjerov i učahčihsja vtuzov, Moskva, »Nauka«, 1980


Trigonometrijske i hiperbolične funkcije
SinusKosinusTangensKotangensSekansKosekans
Funkcijasin(x)cos(x)tg(x)ctg(x)sec(x)cosec(x)
Inverznaarcsin(x)arccos(x)arctg(x)arcctg(x)arcsec(x)arccosec(x)
Hiperboličnasinh(x)cosh(x)tgh(x)ctgh(x)sech(x)cosech(x)
Inv. hiperbolična arcsinh(x) arccosh(x) arctgh(x) arcctgh(x) arcsech(x) arccosech(x)