Skuminov sindrom

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Skuminov sindrom
Viktor Skumin, 2020.
Klasifikacija i spoljašnji resursi
Specijalnostpsihijatrija, cardiac surgery
MKB-10F48.8
Različite vrste veštačkog ventila srca[1]

Skuminov sindrom je patološko stanje koje se može javiti kod pacijenata nakon implantacije mehaničkog srčanog ventila, u vidu iracionalnog straha (anksioznosti), poremećaja spavanja (nesanice) pa sve do depresije.[2]

Skuminov sindrom treba shvatiti kao posebnu nozološku formu, koja ima etiopatogenezu svojstvenu samo njemu i karakterističnu kliničku sliku. To zahteva specifičan pristup lečenju i prevenciji ove bolesti. Pravovremena dijagnostika, terapija i prevencija mogu poboljšati zdravstveni status ove kategorije bolesnika, poboljšati im kvalitet života, efikasnost rehabilitacije i socijalnu i radnu adaptaciju.[3]

Naziv[uredi | uredi izvor]

Sindrom je dobio naziv prema ruskom psihijatru Viktoru Skuminu, koji je prvi proučavao i opisao ovu bolest 1978. godini, kao — rus. Кардиопротезный психопатологический синдром.[4][5]

Etiologija[uredi | uredi izvor]

Skuminov sindrom povezan sa mehanički ventil srca i manifestuje iracionalan strah, anksioznost, depresija i poremećaj sna.[6] Ovaj sindrom često praćena astenieй.[7]


Alen Karpentьe – član Francuske akademije nauka, i rukovodilac odeljenja za kardiovaskularnu hirurgiju Evropske bolnice ime Žorž Pompidu u Parizu, – veruje, što Skuminov sindrom razvija kod četvrtine pacijenata sa veštačkom srdačno ventilom. Moguće je da je sličan problem se javlja prilikom obavljanja poslova na sprovođenju veštačkog srca.[8][9]

Klinička slika[uredi | uredi izvor]

Kliničku sliku kod Skuminovog sindromima karakterišu sledeći specifični znaci, simptomi i oblici ponašanja:

  • Nakon operacije razmišljanje i ponašanje pacijenta sa ugrađenim srćanim implantatom se menja, jer on svoje razmišljanje i ponašanje fokusira na rad proteze.[10]
  • Javljaju se neobični subjektivni osećaji vezani za tad srca, povezani sa opsesivnim strahom od mogući zastoj u radu veštačkih zalistaka i/ili njihovog odvajanje od srčanog mišića.
  • Sve više se koid pacijenta razvija depresivno raspoloženje, osećaj uznemirenosti i beznađa izazvano neprekidnim razmišljanjem o tome — kako živeti sa komadom gvožđa u srcu, ili sa protezom u motoru života.[11]
  • Poremećaj spavanja. Specifični poremećaji spavanja uočeni su u 79,6% slučajeva, jer noću, zbog „kucanja” veštačkih ventila, pacijenti nisu u stanju da zaspu, i „prisiljeni” su da provede sate slušajući svoje srce, broje ekstrasistole i pokušavaju da uoče i najmanje promene u ritmu i šumovima implantata. Međutim tokom dana, izmoreni nesaniocom, kao i u naizgled nepovoljnim bučnim sredinama, oni mogu spavati čvrsto, jer zbog buke ne čuju rad srca.
  • Neurovegetativne smetnje, dominiraju u neurološkom statusu — u vidu bola u solarnom pleksusu i zonama karotidnih arterija, arterijske hipotenzije itd.[12]
  • U najtežim slučajevima, kod takvih pacijenata moguće su suicidalne ideje.

Zbog svega navedenog, kako bi zaštitili svoje srce i ugrađeni implantat, pacijenti imaju tendenciju da se nesvesno štite od najmanjih fizičkih i psiho-emocionalnih stresova, i u svoj život često uvode neadekvatan režim života pun sopstvenih ograničenja. Izbegavaju pešačenje, fizikalnu terapiju, i druga odgovarajuća opterećenja, verujući da će tako sprečiti prerano trošenje ugrađenog implantata, i eventualni otkaz njegove funkcije.[13]

Terapija[uredi | uredi izvor]

Terapija ovog oblika psihopatoloških poremećaja treba da se sprovedi zajedno sa drugim kurativnim rehabilitacionim merama koje se primenjuju u okviru glavne bolesti srca.[14] Struktura psihoterapijske pomoći, prema V.A.Skuminu, obuhvata četiri faze:[15]

  • Pripremnu terapiju. Kako pripremni period traje šest do dvanaest dana, oblik ove terapije obuhvata — procenu mentalnog stanja, uspostavljanje psihoterapijskog kontakta i psihološku pripremu za implantaciju mehaničkog srčanog ventila.
  • Sedativnu mobilizaciju.
  • Aktivni period psihijatrijske adaptacije.
  • Podržavajuću ili korektivnu psihoterapiju.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kostrzewa, B; Rybak, Z (2013). „[History, present and future of biomaterials used for artificial heart valves].”. Polimery w medycynie. 43 (3): 183—9. PMID 24377185. 
  2. ^ Bobina L.A. Sindrom Skumina kak nozologičeskaя forma.//K Zdorovью čerez Kulьturu. — 2010. — №18. — S. 22-36.
  3. ^ Filatov A.T., Skumin V.A. Psihoprofilaktika i psihoterapiя v kardiohirurgii. — Kiev: Zdorovьe, 1985. — 72 s
  4. ^ Skumin V.A. Nepsihotičeskie narušeniя psihiki u bolьnыh s priobretёnnыmi porokami serdca do i posle operacii.//Žurnal nevropatologii i psihiatrii im.S.S.Korsakova. — 1982. — Vыp.11. — C. 1730-1735.
  5. ^ „Sindrom Skumina” [Skumin syndrome]. kult-zdor.ru. Pristupljeno 8. 6. 2017. 
  6. ^ Petuhov, Sergej (2014). „Počemu ostanavlivaюtsя iskusstvennыe serdca”. Moskva: RIA Novosti:. Arhivirano iz originala 4. 3. 2016. g. Pristupljeno 7. 8. 2016. 
  7. ^ Ruzza, Andrea. « Nonpsychotic mental disorder after open heart surgery »[mrtva veza] Asian Cardiovascular and Thoracic Annals (2014)
  8. ^ „About artificial heart”. Heart For Your Soul. Arhivirano iz originala 19. 6. 2012. g. Pristupljeno 7. 8. 2016. 
  9. ^ Bizunkov, A. „Začem čeloveku serdce” [What for a man need a heart]. Medvestnik.by. Arhivirano iz originala 20. 12. 2014. g. Pristupljeno 7. 8. 2016. 
  10. ^ Skumin V.A. Sostoяnie intellektualьno-mnestičeskih funkciй u bolьnыh s priobretёnnыmi porokami serdca do i posle operacii. – V kn.: Pervый sъezd kardiologov USSR. – Kiev, 1978, s 288.
  11. ^ Clinical picture U: Lyudmila Bobbin (Moscow) Skumin syndrome as the nosologic form Pristupljeno 24.6.2019.
  12. ^ Skumin V.A. Vegetativnыe narušeniя v strukture kardioproteznogo psihopatologičeskogo sindroma. — V kn.: Centralьnaя regulяciя vegetativnыh funkciй. Tbilisi, 1980, s. 41 — 42.
  13. ^ Skumin V.A. Psihičeskoe i somatičeskoe v strukture kardioproteznogo psihopatologičeskogo sindroma. — V kn.: Klinika, diagnostika, lečenie neйrogennыh somatičeskih zabolevaniй. Permь, 1981, s. 194 -195.
  14. ^ Rodolphe Oppenheimer. „Qu'est ce que Syndrome de Skoumine?”. psy-92.net. Pristupljeno 27. 3. 2021. 
  15. ^ Skumin V.A. (1980). Psihoterapiя i psihoprofilaktika v sisteme reabilitacii bolьnыh s protezami klapanov serdca. Metodičeskie rekomendacii. Kijev: Ministerstvo zdravoohraneniя USSR. str. 16. Pristupljeno 25. 6. 2019. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Video[uredi | uredi izvor]



Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).