Слепи убица (roman)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Slepi ubica
Orig. naslovThe Blind Assassin
AutorMargaret Atvud
Zemlja KAN
Jezikengleski
Žanr / vrsta delaroman drama
Izdavanje
IzdavačLaguna
Datum2. septembar 2000.
Broj stranica508
Tip medijameki povez
Prevod
PrevodilacGoran Kapetanović
Datum
izdavanja
2003.
Klasifikacija
ISBN?86-7436-117-X
ISBN ? orig.0-385-47572-1
Hronologija
PrethodnikSluškinjina priča Mačje oko Alijas Grejs
NaslednikAntilopa i kosac Penelopijada Godina potopa Đavolji nakot Svedočanstva
Podaci preuzetisa sa [1]. Moguće razlike među izdavačima.

Slepi ubica (engl. The Blind Assassin) je roman višestruko nagrađivane kanadske spisateljice Margaret Atvud. Roman je u septembru 2000. godine[1] objavila kanadska izdavačka kuća MekKlilend end Stivart (engl. MaCClelland & Stewart), dok je u Srbiji prevod ovog romana publicirala izdavačka kuća Laguna 2003. godine.[2] Roman je preveo na srpski jezik Goran Kapetanović.

Radnja romana je smeštena u Kanadi i prati priču koju jedna od glavnih junakinja pripoveda pedeset godina kasnije, prisećajući se događaja koji su se dogodili u dvadesetom veku. Knjiga govori o nekada bogatoj porodici Čejs iz izmišljenog gradića Port Tajkonderoga u južnom Ontariju, u porodičnoj kući Avilion, koja se nalazi u Kanadi, kao i u Torontu 1930. i 1940. godina prošlog veka. Glavni likovi romana su sestre Iris i Lora Čejs, rođene nakon Velikog rata, kao i Aleks Tomas, čovek koji ulazi u njihove živote i sklapa veze sa njima. Roman je koncipiran kao ,,roman u romanu", gde u jednom delu romana Iris pripoveda priču, dok je u drugom delu romana Lora pripovedač.

Neki književni kritičari su ovaj roman ocenili kao ,, novu romantičarsku kulturu tridesetih godina, u kome je naglašen nesigurni položaj žena toga doba".[3] Kroz pisanje ovog književnog dela, spisateljica je uspela da se dotakne različitih segmenata života i da predstavi život kanadskog društva u dvadesetom veku sa osvrtom na probleme toga doba, privrednu depresiju, bankrot, svetske ratove i posleratnu situaciju, porodične veze i tajne, spletke i izdaju, ali i ideale i ljubav...

Roman je nagrađen 2000. godine Bukerovom nagradom, koja se dodeljuje godišnje i kojom se nagrađuje najbolji roman napisan na engleskom jeziku, a 2001. godine, ovaj roman je osvojio i Hamet nagradu, kojom se godišnje nagrađuje najbolji kriminalistički roman. Osim ove dve nagrade, ovaj roman je bio i u najužem izboru za nagradu Orinž i dobio je niz drugih nominacija.

Margaret Atvud

Radnja romana[uredi | uredi izvor]

UPOZORENjE:Slede detalji zapleta ili kompletan opis knjige!

Roman počinje rečenicom: ,,Deset dana po okončanju rata, moja sestra Lora kolima je sletela sa mosta.".[4] Iris iznenada saznaje za smrt svoje sestre i pokušava da otkrije šta je bio njen uzrok. Nakon iščitavanja Lorinih dnevnika i njenih doživljaja, ona saznaje da je Lora bila u vezi sa Aleksom i da ju je on stalno silovao. Ono što čudi Iris u ovoj priči je činjenica da je njena sestra Lora počinila samoubistvo neposredno nakon što je čula da je Aleks poginuo u ratu.

Radnja romana prati dve zagonetne živote priče sestara Iris Čejs Grifin i Lore Čejs, iz prosperitetne porodice. One odrastaju bez majke u malom gradu Port Tajkonderogi, u južnom Ontariju, u kući koja se zove Avilion. Roman počinje scenom u kojoj se Iris priseća pogibije svoje sestre Lore, više od pedeset godine kasnije, u svojoj starosti. U želji da ostavi ispovest svojoj unuci Sabrini, priseća se događaja i veza iz detinjstva, mladosti i srednjih godina, tragične i tajanstvene smrti svoje četiri godine mlađe sestre Lore, kao i svog nesrećnog braka sa biznismenom iz Toronta - Ričardom Grifinom, koji nasleđuje i upravlja bogatstvom Čejsovih. Kroz ova prisećanja, vrte se i priče iz novinskih članaka u kojim se otkriva kako članovi ove nekada dobrostojeće porodice jedan po jedan nestaju i umiru.

Kapetan Norval Čejs, jedini od trojice braće koji se živ vratio sa fronta Velikog rata, zajedno sa kućnom pomoćnicom Rini, podiže i vaspitava Loru i Iris, nakon što je njihova majka, stegnuta i društveno empatična, ali ne i brižna žena, mlada preminula. Iris na neki način i na sebe preuzima odgovornost i brigu o mlađoj sestri, nakon smrti njihove majke. Kapetan svoje snove o obrazovanju i putovanjima zamenjuje preuzimanjem porodične fabrike u kojoj su se proizvodila dugmad, po kojoj su bili poznati u ovom malom gradiću. Kroz roman se mogu uočiti svi izazovi i nevolje koju su ga snašle u vaspitavanju Iris i Lore, načini na koje je pokušavao da se izbori sa njima istovremeno se boreći sa sopstvenim traumama iz rata, odluke koje je donosio, kao i greške koje je pravio. Spas za sav teret vođenja fabrike i teška vremena u kojima je morao da otpusti radnike, kao i poteškoće vaspitavanja ćerki i sopstvene demone iz rata, lečio je alkoholom. U trenutku beznadežnosti, shvata da svoju stariju ćerku treba uda za Ričarda Grifina, starijeg industrijalca, u nadi da će tako obezbediti sigurnu budućnost za obe svoje kćeri i finansijskom spasu fabrike. Iris je to racionalno prihvatila, svesna problema sa kojima su se borili, ali nije bila srećna u braku sa Ričardom i nije postojala ljubav među njima, osim nečega što bi moglo da se nazove brigom i pažnjom. Osim toga, Ričard je bio pod velikim uticajem svoje sestre Vinifred, koja je samo brinula o ličnom interesu i blagostanju.

Iris izrasta u racionalnu devojku, koja ponekad ima momente buntovništva, dok Lora izrasta u veoma inteligentnu i samosvesnu osobu, ali vuče neke traume iz detinjstva koje su prouzrokovane ranom smrti majke. Kroz roman se vidi odnos između njih dve - sestrinska ljubav, njihovo odrastanje, sazrevanje, ali i postepeno udaljavanje i zavist koja se rađa sa godinama.

Priča počinje da se komplikuje kada Iris upoznaje Aleksa Tomasa, mladog pisaca i simpatizer komunističke ideologije, čoveka koji je veći deo svog života proveo lutajući. U svojoj kući, Avilionu, ga skriva zajedno sa svojom sestrom Lorom. Ubrzo Iris ulazi u vezu sa njim i on postaje njen ljubavnik. Iris zatrudi i dete koje će roditi, ćerku Eme (fran. Aimee - voljena) podiže sa Ričardom. Na kraju romana će se saznati da je to zapravo njeno i Aleksovo dete. Uporedno sa ovom vezom, kroz knjigu je opisan i Ričardov nasilnički i opsesivni pristup prema Lori, koji je ucenjuje da će prijaviti Aleksa i predati ga vlastima. Iris zajedno sa ćerkom Eme beži od kuće, preteći Ričardu da će ga prijaviti jer je njenu sestru silovao, a kasnije i naterao da izvrši abortus. Na Loru sva ta dešavanja ostavljaju duboke traume i ona počinje da se povlači u sebe i ludi polako. Irisin beg je u kasnijim godinama otuđuje od svoje odrasle ćerke i ona gubi veze sa ljudima koji su je podržavali, a Eme se odaje porocima i to je ubija. Iris obmanjuje Ričarda, verujući da je Lora bila u vezi sa Aleksom i on počini samoubistvo kada to sazna. Prisećajući se novinarskih članaka koji iz daljine govore o događajima u porodici Čejs, Iris piše svoju ispovest. Ostala je bez svega što je volela, a zbog ljubomore izgubila - sestru Loru i Aleksa, a zaova Vinifred joj je prvo oduzela ćerku Eme, pa i unuku Sabrinu. Na kraju romana ona umire i ostavlja za sobom istinu o tajnama koje nisu mogle da ostanu sakrivene pola veka jedinoj preživeloj unuci Sabrini u neobjavnjenoj autobiografiji.

Potpis spisateljice

Uporedno sa ovom, u romanu se odvija i futuristička priča o knjizi Slepi ubica, koju piše Lora Čejs. Ona neobično i dramatično pripoveda o opsednutosti jedne bezimene žene neimenovanim piscem naučne fantastike - Njom i Njim, čija se mašta ogleda u njenom iskorišćavanju njegove ,,moći" nad njom. Na običnim, a ponekad i nesvakidašnjim sastancima, On Njoj priča o Slepom ubici i Zajkronjanima, zabavljajući je. Nekada je ljuti, a nekad joj izmiče i odlazi od Nje. Kako se ,,roman u romanu" razvija, postaje sve jasnije da je inspirisan stvarnim događajima i likovima. Knjiga je objavljena nakon Lorine tragične pogibije u automobilskoj nesreći 1945. godine, za koju svi koji sestre poznaju veruju da je bila ,,toliko blizu samoubistvu koliko je i prokletstvo“. Posthumno, objavila ju je Iris, nakon što je se Lora ubila, saznavši da je Aleks poginuo u ratu. Iris objavljuje knjigu verujući da i sama ima velike zasluge za pisanje romana i da su likovi inspirisani upravo njenom i Alksovom vanbračnom vezom, a ne Lorinom i Aleksovom romansom.

Naslov romana i ,,romana u romanu" simbolično ukazuje na uzroke Lorinog samoubistva i ono nevidljivo što ju je ubilo - otuđenost od osoba koje je volela i teskoba da se izbori sa tim, a pre svega odnos sa svojom starijom sestrom Iris.

Likovi[uredi | uredi izvor]

  • Iris Čejs Grifin je glavna junakinja romana. Rezervisana je i tajnstvena osoba i uglavnom ne pokazuje svoja istinska osećanja i uverenja. Kao od najstarijeg deteta, od nje se oduvek očekivalo da snosi značajnu odgovornost u porodici, a to je navodi i osećaj da ona treba da bude ta koja će da sačuva mir i usreći sve oko sebe. U stvari, Irisina želja da se prilagodi i povinuje svakome oko sebe, čini je pasivnom i nesposobnom da se pozabavi svojim životom više i bude proaktivna. Ona za sebe kaže da je prava autorka romana u romanu pod naslovom Slepi ubica.
  • Lora Čejs je Irisina sestra četiri godine mlađa sestra i njenim samoubistvom počinje radnja ovog romana. Loraa ima vrlo snažna uverenja i više brine o svom integritetu nego o društvenoj pojavi. Priroda njene ličnosti je sanjarska, umetnička i impulsivna. Uvek prati svoje srce i spremna je da preuzme velike rizike. Loraa se oduvek bavila pomaganjem drugim ljudima i trudila se da svet učini boljim mestom za sve oko sebe. Lora je imenovana autorka romana u romanu pod naslovom Slepi ubica.
  • Ričard Grifin je Irisin nemilosrdni, stariji suprug sa velikim političkim ambicijama. On je bogati biznismen koji se ni pred čim neće zaustaviti dok ne stekne željeni novac i moć. Prema Iris je hladan i nasilnički nastrojen, a spreman je i da uceni Loru i primora je da ima seks sa njim. Zaokupljen je svojom reputacijom i nastupom u javnosti, jer veruje da je održavanje javnih nastupa ono što će mu omogućiti da stekne političku moć i bogatstvo ka kome teži.
  • Vinifred Grifin Prajor je Ričardova sestra i Irisina zaova. Ona je hladna, okrutna moderna i manipulativna žena kojoj je stalo isključivo do održavanja bogatstva, socijalnog statusa i uticaja na svog brata. Nije je briga za dobrobit Lore ili Iris i spremna je na sve da pomogne svom bratu da prikrije svoje nasilno ponašanje.
  • Aleks Tomas je mladi pisac, simpatizer komunističke ideologije, koji se uz pomoć sestara skloni u Avilion. Aleks zastupa radikalne političke stavove i veći deo svog života proživio je lutajući. Nema nikakve bliske veze dok ne stupi u vezu sa Iris i postane njen ljubavnik. Aleks je sarkastičan, pa čak okrutan. Ne stidi se da iznose svoja mišljenja i zalaže se za ono što smatra ispravnim. Aleks je takođe složen i kontradiktoran, jer iako podržava komunističku političku filozofiju, ne može a da se ne zaljubi u bogatu ženu.
  • Kapetan Norval Čejs je Irisin i Lorin otac. Nakon što je teško povređen u Prvom svetskom ratu, a kasnije je postao i udovac, nezadovoljno vodi porodični posao u fabrici dugmadi. Preuzima posao svoga oca i radi u fabrici, iako je u početku sanjao da postane advokat ili političar. Vremenom pada u depresiju i odaje se alkoholizmu. Nosi fizičke ožiljke i emocionalno je istraumiran svojim iskustvima u borbama u Prvom svetskom ratu i kao rezultat toga, on se emocionalno povlači, postaje neveran i zavisan od alkohola. Norval je pomalo naivan i na kraju ga prevari njegov zet Ričard Grifin.
  • Lilijana Čejs je Norvalova supruga i Irisina i Lorina majka. Ona je odana supruga koja se uvek trudi da da sve od sebe, čak i u trenucima kada je muž maltretira. Fizički je slaba i ne zalaže se za sebe. Lilijana je zainteresovana da pokuša da pomogne drugima i učini svet boljim mestom, iako nema puno kontrole nad sopstvenim životom.
  • Rini je lojalna kućna pomoćnica porodice Čejs i ona postaje poput majke Iris i Lori, nakon Lilijanine smrti. Kad su Iris i Lora bile deca, Rini je zajedno sa Norvalom učestvovala u njihovom vaspitavanju. Ona je oštrog jezika, kritična i zatupljena. Ima vrlo čvrste ideje i stavove o tome šta je društveno prikladno ponašanje i shodno tome vaspitava sestre Čejs. Rini je veoma zaštitnički nastrojena prema devojkama i često biva jedina koja se brine o njihovoj dobrobiti.
  • Majra Springer je Rinina ćerka, a kroz roman se provlači sumnja da je i ćerka Kapetana Norvala Čejsa. Ona je žena koja živi u Port Tajkonderogi i neformalno neguje Iris u starosti. Majrina sudbina bila je isprepletana sa sudbinom porodice Čejs i pre njenog rođenja, a kao rezultat toga, ona je čvrsto verna Iris. Majra je ponekad prenametljiva i zauzeta osoba, ali je vrlo ljubazna i brižna prema Iris, čak i kada joj Iris ne uzvraća uvek dobrotom.
  • Eme Adelia Grifin je Irisina ćerka. U početku romana, predstavljena je kao Irisina i Ričardova ćerka, ali se na kraju otkriva da je ona zapravo Aleksova. Eme raste usamljeno i zbunjeno jer zna da u njenoj porodici postoji nešto misteriozno i skriveno, ali nikada ne uspeva da shvati šta je to. Na kraju okreće drogi i alkoholu kao načinu da se nosi sa svojim bolom i usamljenošću.
  • Sabrina Grifin je Irisina unuka i Emina ćerka. Ona je slobodoumna osoba koju zanimaju putovanja i načini kojima može svet stvoriti boljim mestom za život.

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Roman je nagrađen 2000. godine Bukerovom nagradom, koja se dodeljuje godišnje i kojom se nagrađuje najbolji roman napisan na engleskom jeziku, a 2001. godine, ovaj roman je osvojio i Hamet nagradu, kojom se godišnje nagrađuje najbolji kriminalistički roman. Osim ove dve nagrade, ovaj roman je bio i u najužem izboru za nagradu Orinž i zaradio je još nekoliko nominacija među kojima je nagrada Generalnog guvernera 2000. godine, kao i Međunarodna književna nagrada u Dablinu 2002. godine. Časopis Time proglasio ga je najboljim romanom 2000. godine i uvrstio na listu 100 najboljih romana na engleskom jeziku od 1923. godine.[5]

Prijem publike[uredi | uredi izvor]

Publika je različito prihvatila ovaj roman. Književni kirtičari su okarakterisali ovo delo na različite načine - kod nekih je ono pobralo simpatije i prihvatili su je sa oduševnjeljem[6][7] ovo delo o političko, porodičnom, socijalnom i rodnom sukobu likova, ne sumnjajući u Atvudin stil, dok je drugima ova knjiga bila ,,preduga i loše napisana".[8] Britanski časopis Gardijan je ovaj roman okarakterisao kao ,,romantičnu priču, protkanu političkim elementima".[9]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „The Blind Assassin by Margaret Atwood: 9780385720953 | PenguinRandomHouse.com: Books”. PenguinRandomhouse.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-12-28. 
  2. ^ „Slepi ubica - Margaret Atvud | Laguna”. www.laguna.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-12-28. 
  3. ^ GradeSaver. „The Blind Assassin Background | GradeSaver”. www.gradesaver.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-12-28. 
  4. ^ Atvud, Margaret (2003). Slepi ubica. Laguna. ISBN 86-7436-117-X. 
  5. ^ „Is Full List one of the All-TIME 100 Best Novels?”. Time (na jeziku: engleski). ISSN 0040-781X. Pristupljeno 2020-12-28. 
  6. ^ „Pozitivna književna kritika i recenzija romana 1”. 
  7. ^ „"The Blind Assassin" by Margaret Atwood”. Salon (na jeziku: engleski). 2000-09-12. Pristupljeno 2020-12-28. 
  8. ^ „Wheels Within Wheels”. archive.nytimes.com. Pristupljeno 2020-12-28. 
  9. ^ „Observer review: The Blind Assassin by Margaret Atwood”. the Guardian (na jeziku: engleski). 2000-09-17. Pristupljeno 2020-12-28.