Sunčeva radijacija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sunčeva radijacija

Sunčeva radijacija (tkđ. i sunčevo zračenje, solarna radijacija, solarno zračenje) je jedan od glavnih klimatskih elemenata i predstavlja elektromagnetno i korpuskularno zračenje Sunca. Elektromagnetna radijacija se prostire brzinom od 300.000 kilometara u sekundi i oko 48% te energije otpada na vidljivi deo spektra, 45% na infracrvene zrake, a 7% na ultravioletno zračenje. Korpuskularna radijacija se sastoji od protona čije brzine kretanja dostižu 300 do 1500 km/č, a upija ih Zemljina magnetosfera. Solarno zračenje je jedinstven izvor energije koja je potrebna za egzogene procese koji se odvijaju na Zemljinoj površini i u samoj atmosferi. Ukupno govoreći, solarna radijacija je prenošenje energije sa Sunca ka svim stranama u svemirskom prostranstvu.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Mastilo, Natalija (2005): Rečnik savremene srpske geografske terminologije, Geografski fakultet, Beograd.
  • Ducić, Vladan i Anđelković, Goran (2007): Klimatologija — praktikum, Geografski fakultet, Beograd.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Mediji vezani za članak Sunčeva radijacija na Vikimedijinoj ostavi