Tonski jezik

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Tonski jezik je jezik koji koristi ton da razlikuje reči. Ton je fonološko svojstvo zajedničko u mnogim jezicima širom sveta (iako retko u Evropi, Bliskom istoku, južnoj Aziji i Pacifiku ). Kineski jezik je možda najpoznatiji od tih jezika.

Obrasci tonaliteta[uredi | uredi izvor]

Zvučni uzorci razlikuju se širom jezika. U engleskom jeziku, jedan ili više sloga su dati akcenat, koja se može sastojati od naglaska, otegnutog samoglasnika, i visokog tona, ili bilo koja kombinacija ovih. U tonskim jezicima, tonski akcenat mora biti prisutan, ali ostali nisu obavezni. Na primer, u češkom jeziku i mađarskom jeziku, prvi slog svake reči je naglašen, bilo koji slog se može otegnuti, i ton se ne koristi. U francuskom, nikakvi slog je naglašen ili otegnut, ali konačni ili pretposljednji slog ima viši ton. Turski jezik slično ima visoki ton na poslednji slog, ali takođe poseduje dužinu i moguć naglasak. Nijedan od tih jezika ne smatra se tonskim, ali ima mnogo rasprava o tome koliko isticanja tona mora imati kako bi se smatrao tonskim jezikom.

Mnogi supsaharski jezici (kao što je hauski) imaju oblik u kojem pojedinačni slog u reči imaju nepromenljiv ton. Visoki i niski ton su uvek dozvoljeni, a ponekad srednji nivo tona se pojavljuje takođe. Međutim, neki su složeniji. U jorubškom jeziku postoje tri tona (visoki, niski i srednji) i značenje reči je određena tonom na samoglasniku. Na primer, reč „ovo“ u jorubškom može značiti „metla“, „ruka“ ili „poštovanje“ zavisno o tome kako su se samoglasnici utaborili. Takođe, „ti“ u jorubškom je o u srednjem tonu, dok je reč za „on, ona, ono“ je o u visokom tonu. Promena tona se koristi u nekim afričkim jezicima (kao što je doluoški jezik) za gramatičke svrhe, kao što je za obiležavanje prošlog vremena.

Starogrčki jezik je imao zvučni uzorak u kojem, u izolovanih reči, tačno jedna mora bila je visoka, a ostali niski. Kratak samoglasnik formira jednu moru i zato je imao samo visoki ili niski ton, a dug samoglasnik je obuhvatao dve more, i mogli su biti niski, ili uzlazni (od niskog do visokog) ili silazni (od visokog do niskog).