Ust Luga

Koordinate: 59° 39′ 56″ S; 28° 16′ 55″ I / 59.665592° S; 28.28187° I / 59.665592; 28.28187
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ust Luga
Усть-Луга
Administrativni podaci
Država Rusija
Federalni okrugSeverozapadni
Oblast Lenjingradska oblast
RejonKingisepški rejon
Osnovanprvi pomen 1571.
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2010.2.365
Geografske karakteristike
Koordinate59° 39′ 56″ S; 28° 16′ 55″ I / 59.665592° S; 28.28187° I / 59.665592; 28.28187
Vremenska zonaUTC+3
Ust Luga na karti Rusije
Ust Luga
Ust Luga
Ust Luga na karti Rusije
Ust Luga na karti Lenjingradske oblasti
Ust Luga
Ust Luga
Ust Luga na karti Lenjingradske oblasti
Ostali podaci
Poštanski broj188471, 188472
Pozivni broj+7 81375
Registarska oznaka47
OKATO kod41 221 828 001
OKTMO kod41 621 428 101

Ust Luga (rus. Усть-Луга) naseljeno je mesto na severozapadu evropskog dela Ruske Federacije. Nalazi se na zapadu Lenjingradske oblasti i administrativno pripada Kingisepškom rejonu. Jedna je od najvažnijih pomorskih luka Rusije na Baltiku.

Prema podacima sa popisa stanovništva iz 2010. u naselju je živelo 2.365 stanovnika.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Naselje Ust Luga nalazi se u zapadnom delu Kingisepškog rejona, na području Kurgaljskog poluostrva, na mest gde se reka Luga uliva u Luški zaliv Finskog zaliva. Naselje je smešteno oko 49 kilometara severozapadno od rejonskog centra Kingisepa.

Kroz varoš prolazi deonica magistralnog druma A121.

Istorija[uredi | uredi izvor]

U pisanim izvorima današnje naselje se po prvi put pominje 1571. godine kao tri susedna sela Nižnji Ostrov na Menjšoj Lugi (rus. Нижней Остров на Меньшой Луге), Srednji Ostrov (rus. Средней Остров) i Verhnjej Ostrov (rus. Верхней Остров).[1]

Ustluška morska luka sa radom je počela 2001. godine i jedan je od najvažnijih trgovačkih lučkih centara Rusije na Baltiku.

Demografija[uredi | uredi izvor]

Prema podacima sa popisa stanovništva iz 2010. u varoši je živelo 2.365 stanovnika.[2]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Андрияшев А. М. Материалы по исторической географии Новгородской земли. Шелонская пятина по писцовым книгам 1498—1576 гг. I. Списки селений. Типография Г. Лисснера и Д., 1912. pp. 454—455 Архивирано на сајту Wayback Machine (3. децембар 2013)
  2. ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (Federalni zavod za statistiku) (2011). „Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda. Tom 1 (Nacionalni popis stanovništva 2010, 1. svezak)”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda (Nacionalni popis stanovništva 2010) (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]