Fakultet bezbednosti Univerziteta u Beogradu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Univerzitet u Beogradu Fakultet bezbednosti
Zgrada Fakulteta bezbednosti
Drugo imeFakultet bezbednosti
Bivše imeInstitut za narodnu odbranu/Odsek za društvene nauke i narodnu odbranu Prirodno-matematičkog fakulteta (1975—1978)
Fakultet narodne odbrane Univerziteta u Beogradu (1978—1987)
Fakultet opštenarodne odbrane i društvene samozaštite (1987—1990)
Fakultet odbrane i zaštite (1990—2000)
Fakultet civilne odbrane (2000—2006)
Fakultet bezbednosti (od 2006. godine)
MotoSnaga znanja
TipJavni
Osnivanje1975. (1975)
Dekanprof. dr Vladimir N. Cvetković
AdresaGospodara Vučića 50, Beograd, Srbija, 111000
Veb-sajtwww.fb.bg.ac.rs

Univerzitet u Beogradu Fakultet bezbednosti ili skraćeno Fakultet bezbednosti je visokoškolska obrazovno-naučna institucija i kolektivna članica u sastavu Univerziteta u Beogradu i pripada gru­pi fakulteta društvenih nauka. Studenti imaju mogućnost studiranja osnovnih, specijalističkih, master i doktorskih studija. Fakultet ne poseduje sopstvenu zgradu. Vlada Srbije najavila je izgradnju namenske zgrade, u kompleksu koji će deliti sa još dva fakulteta koji nemaju svoj prostor.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Nastanak i razvoj institucije u periodu SFR Jugoslavije[uredi | uredi izvor]

Ideja osnivanja institucije koja će kasnije biti poznata kao Fakultet bezbednosti potekla je iz koncepta opštenarodne odbrane i društvene samozaštite Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.[2] Od 1945. do 1970. godine sprovođena je predvojnička obuka, kada se uvodi predmet Odbrana i zaštita koji se od 1974. godine izučava omladina od predškolskog do studentskog uzrasta.[3] Ovu obuku su sprovodili rezervna i aktivna vojna lica pod okriljem Saveznog sekretarijata za narodnu odbranu (SSNO). SSNO je sedamdesetih godina vršio obuku kadra za poslove civilne odbrane što se pokazalo neadekvatnim, te je doneta odluka da se uspostavi novi sistem osposobljavanja kadra za profesore odbrane i zaštite, kao i stručnjaka za poslove civilne odbrane.[3]

Godine 1975. u Jugoslaviji se u pet od šest prestonica socijalističkih republika uvode studije opštenarodne odbrane. Dana 18. maja 1975. godine uspostavljen je „Institut za narodnu odbranu” koji je vrlo brzo stekao status „Odseka za društvene nauke i narodnu odbranu” Prirodno-matematičkog fakulteta.[4] Zbog toga se 18. maj uzima kao Dan Fakulteta bezbednosti. Za prvog dekana izabran je Milan Vučinić.

Uslovi rada Instituta i Odseka na Prirodno-matematičkom fakultetu su bili veoma teški. Fakultet je jedino obezbedio korišćenje amfiteatra, a ostatak nastave je bio izvođen u bioskopima, domovima kulture ili kada su sale Fakulteta bile slobodne.[5] Pored toga nastava je bila razbijena na jutarnje i večernje blokove časova, a nedostajala je i adekvatna teorijska i stručna literatura, manjak nastavnog kadra, a na izučavali su se i prirodno-matematički predmeti koji nisu bili usklađeni sa stručnim predmetima Odseka.[6]

Odseku su 1977. godine date na korišćenje prostorije Osnovne škole "Đuro Đaković" u Beogradu. Već naredne školske 1977/78 godine zbog velike popularnosti, Odsek počinje sa prijemom devojaka, a u februaru 1978. godine Odsek dobija prvi, drugi i treći sprat u zgradi Druge ekonomske škole u Beogradu gde se i danas nalazi.[6]

U ovom periodu studenti Odseka su morali, u skladu sa koncepcijom opštenarodne odbrane i društvene samozaštite, da prođu adekvatnu vojnu obuku. Prve tri godine studenti su imali vojnostručnu nastavu, koja je osim klasične nastave na Vojnoj akademiji u Beogradu sadržala i delove osnovne (pešadijske obuke). Na poslednjoj, četvrtoj godini studenti su imali obavezno stažiranje u jedinicama Jugoslovenske narodne armije.[6]

Prešavši 1978. godine u prostorijama Druge ekonomske škole u Beogradu, Odsek se izdvaja iz Prirodno-matematičkog fakulteta i konstituisao se kao poseban Fakultet: Fakultet narodne odbrane Univerziteta u Beogradu.[5] U ovom periodu postojalo je veliko interesovanje za ovaj fakultet, zbog toga što je radno mesto bilo zagarantovano svim svršenim studentima bio zagarantovan posao u struci, pre svega kao profesorima narodne odbrane ili profesora odbrane i zaštite u srednjim školama Jugoslavije,[7] ali i u „sistemima odbrane u opštinama, okruzima, pokrajinama, republikama preduzećima i drugim institucijama koje su imale potrebi da se kao takve pripremaju za civilnu odbranu i rad u ratnim uslovima”.[8]

Fakultet narodne odbrane menja svoj naziv 1987. godine u Fakultet opštenarodne odbrane i društvene samozaštite, a 1990. godine još jednom menja svoj naziv u Fakultet odbrane i zaštite.[7]

Od 1990. godine do danas[uredi | uredi izvor]

Ulaz u zgradu fakulteta

Nakon raspada Jugoslavije 1991. godine, ukida se prvo tadašnji Zakon o narodnoj odbrani i Zakon o sistemu društvene samozaštite. Zbog toga što nema zakonsko utemeljenje, predmet Odbrana i zaštita se školske 1993/94. godine ukida. Ove odluke su snažno uticale na Fakultet odbrane i zaštite, jer su poslovi u novom sistemu civilne odbrane bili podeljeni između sistema odbrane i policije. Takođe, Vlada Republike Srbije aprila 1993. godine donela odluku od zabrani upisa 18. generacije studenata osnovnih studija. [9]

Fakultet od tada školuje samo vanredne studente, pre svega diplomce Više škole unutrašnjih poslova i Fakulteta bezbednosti iz Skoplja i nalazio se faktički pred gašenjem. Juna 1998. godine stvoren je novi upravni odbor Fakulteta bezbednosti, a bivši dekan fakulteta Radovan Jović prihvata poziv da opet postane dekan i zajedno sa prvim dekanom Milanom Vučinićem koji nastupaju s ciljem da sačuvaju fakultet. [9]

Na osnovu člana 17 Zakona o univerzitetu („Sl. glasnik RS”, broj 20/1998), Vlada Republike Srbije, donela je 16. marta 2000. godine Odluku o promeni naziva Fakulteta odbrane i zaštite Univerziteta u Beogradu u Fakultet civilne odbrane Univerziteta u Beogradu („Sl. glasnik RS”, broj 10/2000 od 5. aprila 2000). Fakultetu je prvi put posle više godina odobren upis nove generacije studenata osnovnih studija.

Osnovni problem sa kojim fakultet suočio u tom periodu jeste to što zvanje profesora narodne odbrane više nije postojalo, te stoga školske 2003/2004. godine se uvodi novi nastavni plan i program koji predviđa školovanje menadžera bezbednosti. Prema novom programu uvode se četiri usmerenja: bezbednost, odbrana, civilna zaštita i zaštita životne sredine.[10]

Konačno Fakultet civilne odbrane 2006. godine menja poslednji put svoje ime u Fakultet bezbednosti.

Izdavaštvo[uredi | uredi izvor]

Fakultet bezbednosti izdaje Godišnjak Fakulteta bezbednosti od 2008. godine, a pored toga razne monografije, udžbenike i druge radove. Organizacija Fakultet

Dekani fakulteta[uredi | uredi izvor]

Dekani Fakulteta od njegovog osnivanja:

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Zgrada dva fakulteta u Bloku 67a: Arhitektura u službi savremenog studiranja”. Gradnja (na jeziku: srpski). 2024-03-08. Pristupljeno 2024-03-15. 
  2. ^ Dimitrijević 2014, str. 230.
  3. ^ a b Dimitrijević 2014, str. 232.
  4. ^ Dimitrijević 2014, str. 233.
  5. ^ a b Vučinić 2005, str. 11.
  6. ^ a b v Dimitrijević 2014, str. 234.
  7. ^ a b Dimitrijević 2014, str. 235.
  8. ^ Vučinić 2005, str. 12.
  9. ^ a b Dimitrijević 2014, str. 236-237.
  10. ^ Dimitrijević 2014, str. 238.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Dimitrijević, Ivan (2014). „Osnivanje i razvoj fakulteta bezbednosti sa osvrtom na društvene promene i reformu visokog obrazovanja u Republici Srbiji”. Godišnjak Fakulteta bezbednosti. Beograd: Fakultet bezbednosti: 229—240. 
  • Vučinić, Milan (2005). „Osvrt na početni period tridesetogodišnje delatnosti Fakulteta civilne odbrane s pogledom na njegovu funkciju danas i budućnost”. Fakultet civilne odbrane Univerziteta u Beogradu: 1975-2005. Beograd: Fakultet civilne odbrane: 9—17. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]