Fajeton

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Fajetonov pad
Piter Pol Rubens
Fajetonov pad
Bode Muzej, Berlin

Fajeton (grč. Φαέθων, lat. Phǎëthon) je u grčkoj mitologiji Helijev sin.

U drugom mitu, Eja je Kefalu rodila sina, ali ga je Afrodita, da bi joj bio noćni čuvar u njenom najsvetijem hramu, ukrala dok je bio dete.

Na Kritu su ga nazivali „Adim“ — jutarnjom i večernjom zvezdom.

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Epaf, Zevsov sin, je bio ljubomoran na Fajetona. jer nije mogao podneti da je, Helijev sin, blistav i sjajan poput svog oca (Fajetonovo ime, na Grčkom jeziku znači „sjajni“, „svetleći“), pa ga je u svađi nazvao potomkom jednog ništavnog smrtnika. Fajetona su te reči jako uvredile, a istovremeno pobudile kod njega sumnju da je Helije njegov otac. Otišao je kod Helija i pitao ga da li je on sigurno njegov otac. Mada mu je Helije potvrdio da je on njegov otac, Fajeton je i dalje sumnjao, pa se Helije zakleo svetom rekom Stiks da će mu kao dokaz ispuniti bilo koju želju.

Želja Fajetona je bila da jedan dan vozi zlatna očeva kola. Čuvši želju svoga sina, Helije se uplašio i pokušao je razuveriti Fajetona da to nije za smrtnike, i da je on neiskusan u kroćenju vatrenih i blistavih, krilatih konja koji vuku kočiju.

Fajeton nije prihvatio razloge svoga oca i bio je uporan da mu se ispuni želja, a Helije, zbog zakletve koju je dao, morao je ispuniti obećanje, pa je skinuo svoju zlatnu krunu i ukratko mu objasnio kako da upravlja kočijom.

Fajeton se popeo na Helijeva kola i poterao ih. Krilati konji su osetili da ih ne vodi poznata i čvrsta ruka Helija, pa su skrenuli sa svoje svakodnevne putanje. Krenuli si više, pa kako su se podigli previsoko, zemlja se smrznula. Odmah zatim su krenuli naniže i spuštali se i padali sve niže, pa su od plamena prokuvale reke, zemlja se sušila i pucala pretvarajući se u pustinju, šume su gorele, pa čak su se i vrata Hada otvorila.

Videvši šta se događa, Geja je zapretila Fajetonu i pozvala Zevsa da spreči dalje uništenje zemlje, pa je Zevs poslao munju na Fajetona koji se srušio u bezdan, u reku Eridan, gde je poginuo, ali zahvaljujući tome život na zemlji je bio spašen.

Helije je, zbog smrti svoga sina bio neutešan u svojoj boli, pa je toga dana zemlja ostala bez sunca, a zbog gubitka brata, Fajetovone sestre Helijade pretvorile su se u topole, i od njihovih suza je nastao ćilibar, a Zevs je poklonio Heliju labudove koji će mu vući kočiju umesto uginulih — uništenih konja.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]