Fejsal I od Iraka

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Fejsal I od Iraka
Fejsal I od Iraka
Lični podaci
Datum rođenja(1883-05-20)20. maj 1883.
Mesto rođenjaMeka, Osmansko carstvo
Datum smrti8. septembar 1933.(1933-09-08) (50 god.)
Mesto smrtiBern, Švajcarska
Porodica
SupružnikHuzaima bint Nasser
PotomstvoGhazi of Iraq
RoditeljiHussein bin Ali, Sharif of Mecca
DinastijaHashemite
NaslednikGhazi of Iraq

Fejsal I od Iraka (Fayṣal ibn Ḥusayn; 20. maj 1883Bern, 8. septembar 1933) je bio prvi kralj Iraka (1921—1933) i kratko vreme je bio kralj Velike Sirije (1920).[1] Član je hašemitske dinastije.

Prvi svetski rat[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Taifi u današnjoj Saudijskoj Arabiji 1883, kao treći sin velikoga šerifa Meke Huseina bin Alija. Bio je izabran 1913. kao predstavnik Džede u Otomanskoj skupštini. Tokom 1916. dok je bio na misiji u Konstantinopolju posetio je dva puta Damask. Pridružio se grupi arapskih nacionalista. Otac mu je postao kralj Hidžaza. Tokom Prvoga svetskoga rata jedan je od vođa Arapske pobune. Pomagao je saveznicima da zauzmu Transjordaniju i da osvoje Damask, gde je Fejsal 1918. postao član nove arapske vlade.

Posle Prvog svetskoga rata[uredi | uredi izvor]

U Versaju na Pariskoj mirovnoj konferenciji 1919. U centru su sleva nadesno: Rustum Hajdar, Nuri as Said, princ Fejsal, kapetan Pisani iza Fejsala, Lorens od Arabije, Fejsalov rob, kapetan Tahsin Kadri

Predvodio je arapsku delegaciju na Pariskoj mirovnoj konferenciji 1919. i na konferenciji se zalagao za uspostavljanje arapskih emirata na području koje je ranije pripadalo Osmanskom carstvu.

1918. Fejsal I i Haim Vajcman (levo, isto nosi arapsku odeću kao znak prijateljstva)

Sa predsednikom Svetske cionističke organizacije i budućim prvim predsednikom Izraela Haimom Vajcmanom potpisao je 3. januara 1919. Fejsal-Vajcmanov sporazum, kojim je Fajsal uslovno prihvatio Balforovu deklaraciju. Uslov je bio da se ispune obećanja o nezavisnosti Arapa, koja je Britanija dala Arapima tokom rata.

Kralj[uredi | uredi izvor]

Sirijski nacionalni kongres ga je 7. marta 1920. proglasio kraljem Velike Sirije. Ali već u aprilu 1920. održana je konferencija u Sanremu, koja je Francuskoj dala mandat za Siriju. Zbog toga je došlo do bitke kod Majsaluna 24. jula 1920. godine. Francuzi su proterali Fejsala iz Sirije, pa je nastavio da živi u Velikoj Britaniji.

Britanska vlada je dobila mandat da upravlja Irakom. Međutim u Iraku su izbili veliki nemiri. Britanci su odlučili da odustanu od direktnog upravljanja Irakom, da stvore monarhiju, ali da i dalje zadrže mandat nad Irakom. Nakon plebiscita, na kojem je dobio 96% glasova Fajsal je postao kralj Iraka avgusta 1921. godine. Ima velike zasluge što je Irak postao potpuno nezavisan 1932. godine.

Umro je od infarkta 8. septembra 1933. u Bernu u Švajcarskoj. Nasledio ga je sin Gazi od Iraka.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Faisal I | King, Iraq, & Biography | Britannica”. www.britannica.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-01-27.