Frankokratija

Frankokratija (grč. Φραγκοκρατία - „vladavina Franaka“), takođe poznata i kao latinokratija (grč. Λατινοκρατία - „vladavina Latina“) i za mletačku vladavinu venetokratija (grč. Βενετοκρατία ili - {Ενετοκρατία} - „vladavina Venecijanaca {Mlečana}“) je period grčke istorije poslije Četvrtog krstaškog pohoda 1204. godine, kada je uspostavljen značajan broj francuskih i italijanskih krstaških država na teritoriji raspalog Vizantijskog carstva (vidjeti Partitio terrarum imperii Romaniae).

Pojam je nastao kao posljedica toga što su pravoslavni Grci zapadne evropske hrišćane zvali Francima i Latinima. Dužina frankokratije je različita za svaku oblast: politička situacija je bio veoma napeta, franačke države su bile podjeljenje i često su mjenjale vlast i u većini slučajeva je ponovo uspatavljena grčka vlast.

Sa primjerom Jonskoh ostrva i nekih izdvojenih tvrđava koje su ostale pod upravamo Mletačke sve do 19. vijeka, kraj frankokratije u grčkim zemljama je došao sa osmanskim osvajanjima, prvenstveno između 14. i 16. vijeka, kada je započet novi period poznat kao turkokratija (vladavina Turaka - Osmanska Grčka).

Vidi još

• Pad Carigrada (1204)

Literatura

• Fine, John Van Antwerp Jr. (1994) [1987]. The Late Medieval Balkans: A Critical Survey from the Late Twelfth Century to the Ottoman Conquest. Ann Arbor, Michigan: University of Michigan Press. 
• Nicol, Donald M. (1984). The Despotate of Epiros 1267-1479: A Contribution to the History of Greece in the Middle Ages (2. expanded izd.). Cambridge University Press. 
• Nicol, Donald M. (1993). The Last Centuries of Byzantium, 1261-1453 (2. izd.). Cambridge University Press. 
• Ostrogorski, Georgije (1969). Istorija Vizantije. Beograd: Prosveta. 
• Zečević, Nada (2014). The Tocco of the Greek Realm: Nobility, Power and Migration in Latin Greece (14th-15th centuries). Belgrade: Makart.