Frankokratija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Frankokratija (grč. Φραγκοκρατία - „vladavina Franaka“), takođe poznata i kao latinokratija (grč. Λατινοκρατία - „vladavina Latina“) i za mletačku vladavinu venetokratija (grč. Βενετοκρατία ili - {Ενετοκρατία} - „vladavina Venecijanaca {Mlečana}“) je period grčke istorije poslije Četvrtog krstaškog pohoda 1204. godine, kada je uspostavljen značajan broj francuskih i italijanskih krstaških država na teritoriji raspalog Vizantijskog carstva (vidjeti Partitio terrarum imperii Romaniae).

Pojam je nastao kao posljedica toga što su pravoslavni Grci zapadne evropske hrišćane zvali Francima i Latinima. Dužina frankokratije je različita za svaku oblast: politička situacija je bio veoma napeta, franačke države su bile podjeljenje i često su mjenjale vlast i u većini slučajeva je ponovo uspatavljena grčka vlast.

Sa primjerom Jonskoh ostrva i nekih izdvojenih tvrđava koje su ostale pod upravamo Mletačke sve do 19. vijeka, kraj frankokratije u grčkim zemljama je došao sa osmanskim osvajanjima, prvenstveno između 14. i 16. vijeka, kada je započet novi period poznat kao turkokratija (vladavina Turaka - Osmanska Grčka).

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]