Hrišćanska adventistička crkva

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Hrišćanska adventistička crkva

Hrišćanska adventistička crkva (HAC), ili, Crkva adventista sedmog dana, je protestantska verska zajednica koja svoje celokupno verovanje temelji isključivo na Svetom pismu, dok u potpunosti odbacuje Sveto predanje koje neguju tradicionalne crkve. Njihova najistaknutija verovanja, koja definišu i njihov naziv, su vera u Hristov drugi dolazak i svetkovanje biblijskog sedmog dana, odnosno subote. Adventisti sedmog dana imaju mnogo zajedničkog s drugim hrišćanima. Oni priznaju i obožavaju istog Boga i tako svoju nadu u život posle smrti zasnivaju na životu, smrti, vaskrsenju i povratku svog Spasitelja Isusa Hrista.

Naziv[uredi | uredi izvor]

Ime adventista dolazi od latinske reči adventus, što znači dolazak. Oni kažu da očekuju ponovni skori dolazak Hristov na zemlju, kad će suditi i živima i mrtvima po njihovim zaslugama i po tome se razlikuju od drugih hrišćana koji, takođe, veruju u drugi dolazak Gospoda Isusa Hrista.

Osnivanje[uredi | uredi izvor]

Crkva adventista sedmog dana je najveća od nekoliko adventističkih grupa koje su nastale iz mileritskog pokreta 1840-ih u severnom delu Njujorka, u SAD, tokom Drugog velikog buđenja. Vilijam Miler je iz Danila 8:14–16 i „principa dan-godine“ predvideo da će se Isus Hrist vratiti na zemlju između proleća 1843. i proleća 1844. U leto 1844. Milerovci su zaključili da će se Isus vratiti 22. oktobra 1844, što se smatra biblijskim Danom pomirenja za tu godinu. Milerovo neuspelo predviđanje postalo je poznato kao „Veliko razočarenje".

Naziv u Srbiji[uredi | uredi izvor]

Adventiste sedmoga dana se u Srbiji ili Crnoj Gori najčešće oslovljava samo s „adventisti“. Takođe i sami vernici Adventističke crkve u našim zemljama najčešće izostavljaju produžetak „sedmog dana“. Jedan od „nadimaka“ koji se u na ovim prostorima upotrebljava za adventiste jeste kolokvijalni termin s često negativnim konotacijama - „subotari“. Naziv je nastao na temelju adventističkog svetkovanja subote i koristi se samo u govornom žargonu.

Prema jednom članku, adventisti postoje "kod nas" od 1905. Bili su zabranjivani 1921. ali su već 1922. ponovo priznati. U septembru 1923. održano je prvo venčanje po adventističkom obredu u Beogradu, u koncertnoj dvorani Stanković.[1] U avgustu 1938. u Beogradu je otvoren novi dom adventista, u ul. Vojvode Protića (Radoslava Grujića).[2]

Vernici Beogradske crkve Žarkovo 1909. godine

Istorija[uredi | uredi izvor]

Hrišćanska adventistička crkva tvrdi da je nastala kao međucrkveni pokret čekalaca drugog Hristovog dolaska. Na temelju Hristovog obećanja o ponovnom dolasku na Zemlju, apostoli i prvobitni nosioci hrišćanske misli i dela snažno su širili ovu istinu. Iz tame srednjeg veka izranja reformacija nošena brojnim protestantskim pokretima širom Evrope koji zastupaju povratak Bibliji i njenim istinama. Istina o drugom Hristovom dolasku zauzima vrlo značajno mesto u Novom zavetu. Velikani poput Isaka Njutna (1642—1727), engleskog fizičara, zatim Manuela Lakunce (1731—1801) koji je napisao knjigu „Mesijin dolazak u slavi i veličanstvu“ i drugi velikani u svetskoj istoriji proučavaju biblijska proročanstva i o drugom Hristovom dolasku. U Londonu je na tu temu 1826. godine održana biblijska konferencija posvećena posletku tj. poslednjem vremenu i Hristovom drugom dolasku. Sa ove konferencije pošli su u svet da propovedaju o drugom Hristovom dolasku: Irvin Josif Volf i Horatius Bonar. Vest je počela brzo da se širi Evropom i svetom. Sa druge strane Atlantika, ova struja okupila je ljude, koji su se pojavili iz različitih crkava pokrenuti istom idejom: Vilijam Miler, Hiram Edison, Džozef Bets, Džejms i Elen Vajt i mnogi drugi.

Crkva adventista sedmog dana je najveća od nekoliko adventističkih grupa koje su nastale iz mileritskog pokreta iz 1840-ih, faze Drugog velikog buđenja. Vilijam Miler je na osnovu Knjige proroka Danila i principa dan-godina predviđao da će se Isus Hrist vratiti na Zemlju između proleća 1843. i proleća 1844. Posle je taj datum pomeren na 22. oktobar 1844. koji je shvaćen kao Biblijski dan pomirenja za tu godinu. Kada se ništa od toga nije desilo, većina njegovih sledbenika se razišla i vratila u Crkve čiji su ranije bili članovi.

Sa teme o vremenu kada će Isus doći, prešli su na studijsko proučavanje istine o Hristu i Njegovoj službi. Iz tog međucrkvenog pokreta razvila se Hrišćanska adventistička crkva koja zvanično deluje od 1863. godine i sa istinom o Hristovom povratku. Adventistički hrišćani tvrde da temeljna verovanja zasnivaju isključivo na Bibliji.

Verovanje[uredi | uredi izvor]

Adventistička crkva u Novom Sadu

Sveto pismo Staroga i Novoga Zaveta - Biblija, vrhovni je autoritet hrišćanskog učenja i jedino merilo vere „koja je jedanput zauvek predana svetima“ (Judina poslanica 3. stih). Originalna misao Biblije stigla je nepromenjena do naših dana kao „reč živoga Boga koja ostaje do veka“.

Sveto trojstvo Među najznačajnija učenja Svetog pisma nalazi se uzvišena nauka o Svetom Trojstvu - Ocu, Sinu i Svetom Duhu. To, za ljudski um neshvatljivo jedinstvo tri svete Ličnosti, postoji od večnih vremena. U planu spasenja Sveto Trojstvo jedinstveno deluje podrazumevajući učešće sve tri božanske Ličnosti.

Isus Hristos i jevanđelje Isus Hristos je jedini čovekov Spasitelj, Bog koji se utelovio i uzeo ljudsku prirodu, da bi posle 33 godine života na ovoj Zemlji i raspećem na krstu, postao Žrtva za izbavljenje i otkupljenje čoveka od greha. On je savršeni Primer poniznosti i poslušnosti Božijoj volji, a Njegovim životom, stradanjem, smrću i vaskrsenjem u treći dan, Bog je čoveku otvorio jedini i siguran izlaz iz stanja grešnosti. Oni koji verom prihvataju Hrista, Njegovo delo očišćenja, novorođenja Svetim Duhom i biblijsko krštenje uronjavanjem u vodu, dobijaju pravo na večni život u Božijem carstvu.

Crkva u Nišu

Deset Božijih zapovesti (2. Mojsijeva 20,1-17) su izraz Božije ljubavi, merilo ponašanja i odnosa čoveka prema Bogu i životnoj sredini u kojoj postoji. Božiji zakon i svaka zapovest večna je i nepromenljiva, kao što je to i sam Bog koji ga je dao. Spasenje ne dobijamo kao zaslugu za držanje zakona, već kao dar milosti, a poslušnost Bogu je naš izraz zahvalnosti za primljeni dar od Onoga koji želi da nas dovede u svoju prisutnost.

Otuda se uspomena na Boga kao Stvoritelja i podsećanje na dolazak Izbavitelja ponavlja svake sedmice u posebnom danu - suboti, koju je Bog odredio da bude dan radosti, odmora i zajedništva. Taj sveti dan treba da predstavlja za svakog Hristovog sledbenika istinsku radost. Držeći se principa nepromenljivosti Božijeg zakona i Biblije, adventistički hrišćani održavaju kontinuitet starozavetne vere i prvih hrišćana u Novom zavetu, držeći subotu (jevrejski „šabat“ što znači odmor), kalendarski sedmi dan, kao izdvojeni dan koji treba posvetiti Bogu i bogosluženju, i poštuju zapovest u potpunosti, apstinirajući od poslova. Argumenti koji ih podržavaju u tome nalaze se u spasonosnoj misiji Isusa Hrista za koga jevanđelja kažu da je subotom po običaju boravio u crkvi i sa narodom (Luka 4,16-31, Isaija 58,13.14). U ovome se adventisti kao i neki drugi hrišćani koji svetkuju subotu razlikuju od većine crkava, jer većina drugih hrišćana (katolici, pravoslavni, luterani, baptisti, itd)primenjuje iste principe na nedelju, uz argumentaciju da je Hristos vaskrsao na taj dan. Međutim adventisti se tu pozivaju na nepostojanje biblijske izmene dana odmora, i na druge argumente vezane za suštinu Božjeg zakona koji je nepromenjiv.

Hristov povratak Hristov drugi dolazak je blažena nada Crkve i cilj hrišćanskog usmerenja. Njegov dolazak biće doslovan, ličan, stvaran i vidljiv. Kad Hristos ponovo dođe, doći će do vaskrsenja umrlih pravednika koji su dotle, kao i svi koji su pomrli, čekali u stanju mirovanja. Zajedno sa preobraženim Hristovim sledbenicima koji živi dočekaju Hristov povratak, vaskrsli odlaze na Nebo gde će boraviti 1.000 godina, a zatim nastaviti da večno žive u Božijem carstvu na obnovljenoj Zemlji, na kojoj će vladavinu greha zauvek smeniti vladavina božanskog mira i neprolazne sreće.

Očuvanje zdravlja i tela spada među poduhvate kojima adventistički hrišćani pridaju veliki značaj. U skladu sa biblijskim učenjem o čoveku kao nedeljivom celovitom biću satkanom od fizičke, intelektualne i duhovne prirode, adventistički hrišćani aktivno učestvuju u javnom unapređivanju i širenju zdravog načina života i zaštiti čovekove okoline. U okviru ovih aktivnosti, zauzimanjem i podrškom Crkve, deluje blizu 500 bolnica, sanatorijuma i klinika širom sveta, a na gotovo svim poznatim svetskim jezicima izdaju se knjige i časopisi koji se bave zdravstvenim prosvećivanjem. U našoj zemlji, pored mnogih knjiga sa zdravstvenom tematikom, redovno izlazi časopis „Život i zdravlje“ koji uspešno prati dostignuća u savremenoj medicini sa naročitim osvrtom na prevenciju bolesti. Adventisti promovišu ispravan vegetarijanski način ishrane.

Sličnosti i razlike sa drugim verskim grupama[uredi | uredi izvor]

Isus Hristos je jedini posrednih između Boga i čoveka i nema potrebe za molitvenim obraćanjem Bogorodici i svetiteljima. Ne postoji sedam svetih tajni kao u tradicionalnim hrišćanskim crkvama, već samo tri: Večera Gospodnja (što je pandan pričešću), krštenje i sveštenstvo. Nema monaštva i poštovanja ikona, relikvija i krsta, a hranu dele na čistu i nečistu. Ne jedu svinjetinu i uzdržavaju se od alkohola i duvana. Adventisti usvajaju Nikejsko-carigradski simbol vere bez dodatka „Filiokve", ali ga tumače na svoj način. Po njihovom učenju ne postoji svesni život posle smrti, već se dah života vraća Bogu koji ga je dao a telo odlazi u prah od koga je načinjeno. Na taj način duša prestaje da postoji sve do ponovnog dolaska Gospoda Isusa Hrista kada će pravedni dobiti večni život.

Dobrotvorni rad[uredi | uredi izvor]

U okviru crkvene organizacije postoji i dobrotvorna humanitarna organizacija ADRA Srbije sa sedištem u Beogradu koja deluje na ovim prostorima od 1990. godine i jedna je od 125 ispostava ADRE u svetu. Od otvaranja kancelarije u Beogradu, ADRA Srbije neprestano pomaže socijalno najugroženijim kategorijama društva sa posebnim osvrtom na hendikepirane osobe, siročad i raseljena lica. ADRA takođe deluje u humanitarnim intervencijama iza prirodnih nepogoda, u borbi protiv nasilja u porodici i zaštiti čovekove životne sredine.

Organizacija[uredi | uredi izvor]

• Najmanja organizaciona jedinica jeste mesna crkva. Može da broji i tri vernika.

• Više mesnih crkava čini oblast.

• Više oblasti čini uniju.

• Više unija čini diviziju.

• Više divizija čini Generalnu konferenciju.

• Generalna konferencija nalazi se u Vašingtonu.

• Sedište za Evropu je u Londonu.

• Organizacija se samofinansira, budući da je još 1858. uveden desetak, što znači da svaki član daje zajednici jednu desetinu svih prihoda.

• Misionarstvo, koje je od početka organizovano kroz misionarska predavanja, tribine, časopise, dopisne škole, radionice.

• Imaju svoje škole, štamparije, fakultete i obdaništa, radionice i fabrike.

Obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Adventistički hrišćani uz versku, veliki značaj pridaju obrazovnoj delatnosti. Adventisti širom sveta imaju oko 6.000 škola, koledža i univerziteta. Više od jedan milion studenata i učenika upisani su u adventističke obrazovne ustanove. Desetine hiljada profesora, nastavnika i službenika brine o pravilnom i dobrom obrazovanju mladih različitog uzrasta. Obrazovanje sveštenika za rad na prostoru bivše Jugoslavije u razdoblju od 1955. do 1970. odvijalo se u zgradi u Rakovici kod Beograda. Danas, Hrišćanska adventistička crkva u Republici Srbiji ima dve obrazovne ustanove: Teološki fakultet u Beogradu i Gimnaziju »Živorad Janković« u Novom Sadu.

Izdavaštvo[uredi | uredi izvor]

Hrišćanska adventistička crkva u svojoj delatnosti veliku pažnju posvećuje izdavanju literature. Tako je na području Beograda izdavačka kuća »PREPOROD«, registrovana kao TIP Preporod doo, započela izdavačku delatnost daleke 1920. godine, a prvu sudsku registraciju izvršila je 15. maja 1931. godine. Osnovno usmerenje izdavačke delatnosti ove kuće ogleda se u naporu da se Sveto pismo učini dostupnim svakom čoveku, kao i da literatura nadahnuta njenim duhom, motivima, temama i načelima pomogne svima koji teže večnom i uzvišenom.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Zoran D. Luković: Verske sekte, Treće izmenjeno i dopunjeno izdanje, izdavačka kuća „Draganić“, Pravoslavna misionarska škola

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Politika", 12. sept. 1923, str. 5
  2. ^ "Politika", 27. nov. 1938