Crvena zastava

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sovjetski poster sa crvenom zastavom u čast pete godišnjice Oktobarske revolucije
Crvene zastave pred Nacionalnim muzejem Kine u Pekingu

Crvena zastava je jedan od glavnih simbola socijalizma, komunizma i većine ostalih levičarskih ideologija. Zastava se povezuje sa levicom još od Francuske revolucije.[1] Socijalisti su usvojili crvenu zastavu kao svoj simbol tokom revolucija 1848. godine. Komunisti su je usvojili nakon korišćenja u Pariskoj komuni 1871. godine.[2] Crvena zastava je bila ili i dalje jeste zastava nekoliko socijalističkih država, poput Sovjetskog Saveza, NR Konga, Kine i Vijetnama. U čast crvene zastave skladana je i italijanska pesma Bandijera rosa.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Crvena boja se tokom Francuske revolucije od 1789. godine povezivala sa rodoljubljem, a bila je prisutna i na francuskom trikoloru. Jakobinci su prvi okarakterisali crvenu zastavu kao simbol prolivene krvi boraca.[3] Tokom građanskog rata u Urugvaju, zastava partije Kolorado bila je crvene boje. Đuzepe Garibaldi, koji je učestvovao u tom ratu, svoje je trupe prilikom ujedinjenja Italije 1861. nazvao crvenokošuljašima, po uzoru na boju zastave.

Tokom revolucije 1848. godine, francuski socijalisti i radikalni republikanci usvojili su zastavu kao svoju i tražili da ona postane službena zastava Francuske. Do osnivanja Pariske komune 1871, crvena zastava je usvojena kao simbol komunizma.[2] Zastava je bila korišćena i tokom čuvenih prvomajskih demonstracija u Čikagu 1886. godine.

Crvena zastava postala je simbol proletarijata i postala veoma popularna nakon socijalističke Oktobarske revolucije 1917. godine.[4] Po uzoru na zastavu je napravljena i zastava Sovjetskog Saveza 1923. godine.[4] Mnoge komunističke partije, koje su osnivane posle Oktobarske reovlucije, usvojile su crvenu zastavu kao svoju zvaničnu zastavu. U poslednje vreme, socijaldemokratske stranke su počele da napuštaju crvenu zastavu kao svoj simbol i umesto toga koriste „crveni kvadrat“.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Brink, Jan ten (1899). Robespierre and the Red Terror. ISBN 1402138296. 
  2. ^ a b "Story of the Red Flag", Revolution, 19.5. 2006, Pristupljeno 26.12. 2011.
  3. ^ Flags of the World, "French Revolution"
  4. ^ a b Flags of the World, "Soviet"

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]