Црвеноноги спрудник

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Crvenonogi sprudnik
Crvenonogi sprudnik
Oglašavanje (Holandija)
Naučna klasifikacija uredi
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Aves
Red: Charadriiformes
Porodica: Scolopacidae
Rod: Tringa
Vrsta:
T. totanus
Binomno ime
Tringa totanus
Rasprostranjenost crvenonogog sprudnika:
  u vreme gnežđenja
  stanarica
  u prolazu
  van sezone gnežđenja
Sinonimi
  • Totanus totanus (Linnaeus, 1758)
  • Scolopax totanus Linnaeus, 1758
  • Tringa gambetta Linnaeus, 1758

Crvenonogi sprudnik (lat. Tringa totanus) je ptica selica iz reda šljukarica. Ime roda Tringa potiče od starogrčke reči trungas, koja označava pticu koja gazi po blatu i mrda repom gore-dole. Neki izvori smatraju da reč totanus potiče od italijanskog naziva za ovu pticu. Ipak, po savremenoj italijanskoj nomenklaturi Totano moro je naziv za crnog sprudnika (Tringa erythropus),[2] koji je u zimskom periodu vrlo sličan crvenonogom sprudniku.

Opis[uredi | uredi izvor]

Dužina tela od vrha repa do vrha kljuna je 24-27cm, a raspon krila je 47-53 cm. Crvene noge i baza kljuna su karakteristične za ovu vrstu, ali ta osobina se sreće i kod crnog sprudnika zimi, a i neki sprudnici ubojice mogu biti slični. Gornji deo tela i krila je smeđe prošaran, dok su grudi i bokovi isprugani. Kljun i noge su primetno kraće od crnog sprudnika, od koga se razlikuje i po belim poljima na krilima dok leti, ali i po oglašavanju. Tokom sezone parenja noge dobijaju jarko narandžastu boju.[3]

Rasprostranjenje i stanište[uredi | uredi izvor]

Rasprostranjen je širom Evrope, u delovima Male Azije i Bliskog istoka, i u centralnoj i istočnoj Aziji. Gnezdi se i na Islandu. Tokom seobe leti do centralne Afrike, Indije, Indokine i Malajsko-filipinskog arhipelaga, pa čak i do Australije. Van areala je zabeležen u Kanadi, na Božićnim ostrvima, Svalbardu, Sejšelima i Grenlandu.[4]

Stanište na kom svija gnezdo podrazumeva vlažne i košene livade, močvare na obalama mora, bare obrasle travom, slatine i tresetišta. Tokom seobe se hrani na plavnim livadama i obalama reka, jezera i mora. U zimskom periodu, hranu traži na muljevitim, šljunkovitim i peščanim plažama na obalama mora, u plitkim lagunama, esutuarima, delatama reka, ali i na solanama i taložnicima farmi.[5]

Biologija[uredi | uredi izvor]

Crvenonogi sprudnik se hrani malim beskičmenjacima, kao što su insekti, pauci, člankoviti crvi, puževi, školjke i račići. Povremeno jede male ribe i punoglavce.

U plitkom udubljenju na zemlji se nalazi gnezdo, obično sakriveno u travi, ispod žbuna ili na busenu močvarnih biljaka. Gnezdi se pojedinačno (10 parova po kilometru kvadratnom), ali se može gnezditi i polukolonijalno (100-300 parova po kilometru kvadratnom).

Jesenja seoba traje od juna do oktobra, a na svoja gnezdilišta se vraća između februara i aprila. Mediteranske populacije ostaju preko cele godine na svojim gnezdilištima. Seli se pojedinačno, u malim grupama, ali su posmatrana i jata preko hiljadu primeraka. Procenjuje se da evropska populacija broji između 340 000 i 484 000 gnezdećih parova. U nekim područjima brojnost opada, negde je stabilna, a negde raste, tako da se ne može sa sigurnošću odrediti trend populacije.[5][4]

Ugroženost[uredi | uredi izvor]

Ovu pticu najviše ugrožava gubitak stnašta za gnežđenje, kao što je isušivanje močvara, izgradnja nasipa radi sprečavanja poplava i seča priobalnih šuma. Intenzivna poljoprivreda takođe utiče na brojnost. U Velikoj Britaniji ga ugrožava urbanizacija plaža i muljevitih morskih obala, kao i izgradnja pešačkih staza. Na nekim ostrvima, gnezda mu uništava jež (Erinaceus europaeus) koji je tu donet od strane čoveka. Podložan je ptičjem gripu.[5]

Crvenonogi sprudnik u Srbiji[uredi | uredi izvor]

Krajem 19. i početkom 20. veka se gnezdio u raznim krajevima južno od Save i Dunava, a posebno značajno gnezdilište je bilo na Vlasinskoj tresavi. Jedino gnezdilište u Vojvodini je bilo u okolini Horgoša. U drugoj polovini 20. i početkom 21. veka se gnezdio u Bačkoj i Banatu, a južno od Save i Dunava gnežđenje je potvrđeno na Vlasinskom jezeru, Pešterskoj visoravni i u Preševskoj dolini. Uglavnom se gnezdi na slatinama, plavnim livadama, pašnjacima i taložnicima otpadnih voda. Nekoliko parova se gnezdi na pepelištu termoelektrane „Nikola Tesla”. Orntolozi procenjuju da se u Srbiji gnezdi od 150 do 215 gnezdećih parova. Smatra se da brojnost populacije opada. U periodu seobe je prisutan na različitim plitkim vodenim staništima. Vrlo retko su posmatrana jata od nekoliko stotina jedinki. Tokom zime je zabeležen samo jednom.[6][7]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ BirdLife International (2016). Tringa totanus. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2019.2. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 15. 11. 2019. 
  2. ^ View of Check-list of Italian Birds, updated to the end of 2014
  3. ^ Svensson, Lars (2010). Collins Bird Guide: The Most Complete Guide to the Birds of Britain and Europe (2 izd.). Harper Collins. ISBN 9780007268146. 
  4. ^ a b Tringa totanus (Common Redshank, Redshank)
  5. ^ a b v Common Redshank (Tringa totanus) - BirdLife species factsheet
  6. ^ Puzović, S.; Radišić, D.; Ružić, M.; Rajković, D.; Radaković, M.; Pantović, U.; Janković, M.; Stojnić, N.; Šćiban, M.; Tucakov, M.; Gergelj, J.; Sekulić, G.; Agošton, A.; Raković, M. (2015). Ptice Srbije: procena veličina populacija i trendova gnezdarica 2008-2013. Novi Sad: Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije i Prirodno-matematički fakultet, Departman za biologiju i ekologiju, Univerzitet u Novom Sadu.
  7. ^ Šćiban, M., Rajković, D., Radišić, D., Vasić, V. i Pantović, U. (2015):Ptice Srbije - kritički spisak vrsta. Pokrajinski zavod za zaštitu prirode i Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije, Novi Sad.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Svensson, Lars (2010). Collins Bird Guide: The Most Complete Guide to the Birds of Britain and Europe (2 izd.). Harper Collins. ISBN 9780007268146. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]