4. krajiška divizija NOVJ

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Četvrta krajiška udarna divizija
Jugoslovenska partizanska zastava
Postojanje9. novembar 1942.
Mesto formiranja:
Glamočko polje
FormacijaDruga krajiška brigada
Peta krajiška brigada
Šesta krajiška brigada
Jačina4.705 boraca[a]
DeoNarodnooslobodilačka vojska Jugoslavije Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije
Angažovanje
Komandanti
KomandantJosip Mažar Šoša[b]
Politički komesarMilinko Kušić[b]

Četvrta krajiška udarna divizija bila je divizija Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije, formirana 9. novembra 1942. na Glamočkom polju, naredbom Vrhovnog štaba NOV i POJ od Druga, Peta i Šeste krajiške udarne brigade. Prvi komandant divizije bio je Josip Mažar Šoša, a politički komesar Milinko Kušić.[1]

Decembra 1942. u sastavu divizije ušla je Osma krajiška udarna brigada, a aprila 1943. iz divizije su izuzete Druga i Peta krajiška brigada. Jedanaesta krajiška udarna brigada je u sastava divizije ušla septembra 1943, pa su do kraja rata sastav divizije činile Šesta, Osma i Jedanaesta divizija. Kraće vreme su se pod komandom Divizije nalazile Deseta i Dvanaesta krajiška divizija. Pod komandom divizije od formiranja do oktobra 1944. bili su i partizanski odredi koji su dejstvovali na prostoru između Une i Vrbasa, kao i linije Mrkonjić Grad—Glamoč—Knin. Maja 1945. formirana je u okviru divizije Artiljerijska brigada.[2][3]

Od formiranja do maja 1943. divizija se nalazila u sastavu Prvog bosanskog (kasnije Treći bosanski korpus), a potom u sastavu Drugog bosanskog korpusa (kasnije Peti bosanski korpus). Od aprila 1945. nalazila se u sastavu Druge armije JA. Smatrala se jednom od elitnih jedinica NOVJ.[2][3]

Borbeni put Četvrte divizije[uredi | uredi izvor]

Nakon formiranja divizija kao celina učestvovala je krajem novembra i tokom decembra 1942. godine u ofanzivnim operacijama protiv Nemaca i ustaša u dolini Sane i Une. Tokom Operacija „Vajs I“ uspela je da zaustavi i opkoli nemački 737. puk 717. divizije, kojeg je prodor 7. SS divizije i 369. legionarske divizije spasio od uništenja.

Tokom rata divizija je uglavnom delovala na području zapadne i srednje Bosne, sa izuzetkom pohoda u srednju Dalmaciju u septembru 1943. godine. Među uspešnim ofanzivnim operacijama ističu se Napad na Bosansku Dubicu i Napad na Sanski Most oktobra 1943. godine Divizija je učestvovala u Prvoj i Drugoj banjalučkoj operaciji, i u šestomesečnim borbama za Travnik, tokom kojih je poginuo prvi komandant divizije Josip Mažar Šoša.

Tokom završnih operacija divizija je učestvovala u Sarajevskoj operaciji i oslobođenju Karlovca. Zajedno sa Trećom i Desetom divizijom 12. maja 1945. godine, kod Zidanog Mosta, zarobila je nemačku 7. SS diviziju „Princ Eugen“ i 373. legionarsku diviziju.

Komandni sastav divizije[uredi | uredi izvor]

Josip Mažar Šoša, prvi komandant divizije
  • Načelnici Štaba divizije:
    • Mirko Pekić — do jula 1944.
    • Teufik Pletilić — od jula 1944. do kraja rata

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ stanje na dan 31. decembra 1942.
  2. ^ a b Prilikom formiranja divizije
  3. ^ poginuo na dužnosti

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Zbornik NOR 1949, str. 199.
  2. ^ a b Vojna enciklopedija 2 1971, str. 273–274.
  3. ^ a b Leksikon NOR 1 1980, str. 191–192.

Literatura[uredi | uredi izvor]