Protoporfirin

С Википедије, слободне енциклопедије

Protoporfirini su tetrapiroli.[1][2][3] Oni imaju sledeće bočne lance: metil, propionska kiselina, vinil.

Protoporfirin IX je biohemijski široko korišteni prenosilac molekula za dvovalentne katjone. On zajedno da gvožđem (Fe2+) formira telo hem-grupe hemoglobina, mioglobina i mnogih drugih enzima koji sadrže hem, kao što su citohrome c i katalaza. U kompleksu sa jonima magnezijuma (Mg2+) se formira glavni deo hlorofila. U kompleksu sa jonima cinka (Zn2+) se formira cink protoporfirin.[4]

Broj (e.g. IX) označava poziciju različitih bočnih lanaca, mada istorijski sa razvojem nomenklature to je samo delom sistematski sprovedeno.

Protoporfirin IX kao direktni prekurzor hema se akumulira kod pacijenata obolelih od eritropoetične protoporfirija, koja je jedan od genetičkih poremećaja puta biosinteze hema. Ona uzrokuje jaku fotosenzivnost.[5]

Senzitivnost protoporfirina IX na svetlo se isto tako koristi u terapiji pritiv raznih formi kancera (fotodinamička terapija, PDT).[6]

Depoziti protoporfirina se javljaju u ljuskama jaja pojedinih ptica kao smeđi i crveni pigmenti, bilo kao osnovna boja ili kao pege. Do toga dolazi kod većine vrsta ptica pevačica, pojedinih vrsta ptica koje se gnezde na zemlji, gde služi kao kamuflaža, i nekih parazitskih kukavica, gde je to neophodno da bi se oponašala jaja domaćina.

Protoporfirini ojačavaju koru jajeta, i deponuju se kad je ljuska suviše tanka usled nedostatka kalcijuma. Pege su izraženjije kad je lokalno zemljište deficijentno u kalcijumu, i kod jaja koja su zadnje izležena u gnezdu.

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ A. R. Battersby; C. J. R. Fookes; G. W. J. Matcham; E. McDonald (1980). „Biosynthesis of the pigments of life: formation of the macrocycle”. Nature. 285: 17—21. doi:10.1038/285017a0. 
  2. ^ F. J. Leeper (1983). „The biosynthesis of porphyrins, chlorophylls, and vitamin B12”. Natural Product Reports. 2: 19—47. doi:10.1039/NP9850200019. 
  3. ^ G. Layer; J. Reichelt; D. Jahn (2010). „Structure and function of enzymes in heme biosynthesis”. Protein Science. 19: 1137—1161. doi:10.1002/pro.405. 
  4. ^ Labbé RF, Vreman HJ, Stevenson DK (decembar 1999). „Zinc protoporphyrin: A metabolite with a mission”. Clinical Chemistry. 45 (12): 2060—72. PMID 10585337. Архивирано из оригинала 15. 09. 2019. г. Приступљено 08. 11. 2016. 
  5. ^ Casanova-González, María José; Trapero-Marugán, María; Jones, E. Anthony; Moreno-Otero, Ricardo (28. 9. 2010). „Liver disease and erythropoietic protoporphyria: a concise review”. World Journal of Gastroenterology. 16 (36): 4526—4531. ISSN 2219-2840. PMC 2945483Слободан приступ. PMID 20857522. doi:10.3748/wjg.v16.i36.4526. 
  6. ^ Saini, Rajan; Lee, Nathan; Liu, Kelly; Poh, Catherine (2016). „Prospects in the Application of Photodynamic Therapy in Oral Cancer and Premalignant Lesions”. Cancers. 8 (9): 83. ISSN 2072-6694. doi:10.3390/cancers8090083. 

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]