Ђурђевача
| Đurđevača | |
|---|---|
| |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | |
| Divizija: | |
| Klasa: | |
| Red: | |
| Porodica: | |
| Rod: | |
| Vrsta: | C. gambosa
|
| Binomno ime | |
| Calocybe gambosa | |
| Sinonimi | |
|
Tricholoma gambosum | |
Đurđevača ili Đurđevka, Prusnica, Ranka, Jurjevka (Calocybe gambosa) je jedna od najukusnijih gljiva uopšte. Javlja se i na Jadranu, od Istre do Crne Gore. Vrlo česta u Hrvatskom zagorju i Prigorju, u Gorskom kotaru i Bosni, najčešća u Panonskoj niziji.[1]
Klobuk[uredi | uredi izvor]
Klobuk je poluloptast, jastučast, nikad udubljen, stariji i valovit i nepravilno iskrivljen, kraj podvrnut, veličine do 4-15cm. Kožica tanka i pri guljenju puca. suva i nije glatka, nježno meka na dodir. Tjeme ponekad potkovičasto utisnuto. Bjeličast, sivkast, sivooker, najčešće krem ili kao vrlo svijetla bijela kava; ponekad s roze dijelovima-u svim nijansama toliko svijetao da djeluje kao bijel. Često kapljaste površine. Često naiđemo na dva(pa i više) srasla klobuka, jer gljive rastu zbijeno.[1]
Listići[uredi | uredi izvor]
Listići su prirasli sa jarkom ili zupcem, karakteristično uski, samo nekoliko milimetara široki, gusti, sa cijelom oštricom, istobojni s klobukom, no još svjetliji od njega.[1]
Otrusina[uredi | uredi izvor]
Otrusina je bijele boje.
Stručak[uredi | uredi izvor]
Stručak je od 4-8/1-3 cm, valjkast ili u donjoj polovini zadebljan, go, ponekad vlaknasto izkrzan i uzdužno izbrazdan. Gotovo bijel, tvrd i pun.[1]
Meso[uredi | uredi izvor]
Meso je debelo, kompaktno, bijelo, nemramorirano. Ukus i miris su intenzivni, prodorni na brašno ili tijesto. Taj miris se osjeti ponekad i od micelija, kad gljive još nisu izbile na površinu.[1]
Mikroskopija[uredi | uredi izvor]
Spore hyaline, neamyloidne granulirane sitnije 4,5-6,5/3-4 mi. Bazidiji siderophilni tj. sa zrncima koja potamne u dodiru s metalima( reakcija na karminoctenu kiselinu). Himenij bez cystida.[1]
Stanište i rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]
Po poljima s dubokom travom, rado u voćnjacima, po proplancima, na rubovima šuma i pod grmljem, u parkovima; raste u vrzinim kolima ili polukrugovima, istodobno i u zbijenim grmovima. Okolo vrzinih kola raste bujnija i zelenija trava, te je njihova staništa lako otkriti i kad gljive još nisu promolile svoje glave. Širom naše zemlje, i u ravnicama( čak i močvarnim) i na planinskim livadama. Javlja se i na Jadranu, od Istre do Crne Gore. Vrlo česta u Hrvatskom Zagorju i Prigorju, u Gorskom kotaru i Bosni, najčešća u Panonskoj niziji.[1]
Doba[uredi | uredi izvor]
III-VI, prema toploti i nadmorskoj visini staništa.
Jestivost[uredi | uredi izvor]
Jedna od najukusnijih gljiva uopšte. Najbolja na žaru, zatim pržena u maslacu, pirjana( malo tvrđa, no i tako vrlo ukusna).[1]
Slične vrste[uredi | uredi izvor]
Po stasu i bojama klobuka najsličnija joj je otrovna olovasta rudoliska, Entoloma lividum, no ova ima u početku žute, zatim ubrzo roze listiće i otisak spora. Veoma otrovna crvenkasta cjepača, Inocybe patouillardi Bres razlikuje se u prvom redu po tanjem mesu, koje pocrveni, te po smeđem otisku spora. Nijedna od ovih gljiva ne raste u krugovima, a rijetko kada se javljaju u godini kao đurđevača. U travi i u krugovima rastu livadne bjelice i još neke druge bijele žestoko otrovne gljive. One imaju bitno tanje meso i vitkiji stručak.[1]
