Japanske lake krstarice klase Čikuma
Lake krstarice klase Čikuma | |
---|---|
![]() | |
Laka krstarica Čikuma, nakon završetka 1912. godine. | |
Korisnik | ![]() |
Početak gradnje: | 1909—1910. |
Porinuće: | 1911. |
Završetak gradnje: | 1912. |
Osnovne katakteristike | |
Dužina: | 144,80 metara |
Širina: | 14,20 metara |
Gaz: | 5,10 metara |
Težina: | 4.400 tona (standardni deplasman) 5.040 tona (puni deplasman) |
Pogon: | 12 kotla Kanpon, snage 22.500 KS |
Posada: | 414 oficira i mornara |
Naoružanje: | Topovi: 8 × 152 mm, 4 × 80 mm Mitraljezi 2 × 6,5 mm Torpedne cevi: 3 × 457 mm |
Maksimalna Brzina: | 26—27 kn (48—50 km/h) |
Brodovi klase | |
Čikuma, Jahagi, Hirado |
Tri krstarice klase Čikuma (jap:筑摩型防護巡洋艦) su bile lake krstarice, koje su se nalazile u sastavu japanske ratne mornarice. One su učestvovale u mnogobrojnim pomorskim operacijama tokom Prvog svetskog rata. Kao i većina japanskih lakih krstarice, i krstarice klase Čikuma su dobile imena po japanskim rekama.
Krstarice klase Čikuma su zapravo bile poslednje zaštićene krstariice koje su izgrađene u Japanu, ali su kasnije zbog posedovanja turbina, preklasifikovane u lake krstarice, i bile su preteča lakih krstarica klase Tenrju.
Pozadina[uredi | uredi izvor]
Krstarice klase Čikuma su građene po programu za povećenje mornarice iz 1907. godine, a bazirao se na osnovu iskustva stečenih tokom Rusko-japanskog rata. Zajedno sa bojnim krstašima klase Kongo, krstarice klase Čikuma su bile deo projekta za izgradnju brodova belike brzine, najnovije mornaričke tehnologije (turbine).
Dizajn[uredi | uredi izvor]
Osnovni prjekat krstarica klase Čikuma, bio je verna kopija britanskih krstarica klase Taun, sa ponekom modifikacijom, a imao je uticaj i dizajn japanske krstarice Tone. Krstarice klase Čikuma su bile prve krstarice velike brzine, opremljene turbinama, u japanskoj ratnoj mornarici. Turbine su obezbeđivale mnogo veću brzinu nego kod prethodno izgrađenih krstarica. Siluete brodova klase Čikuma, bile su lako prepoznatljive po njihova četiri dimnjaka.
Krstarice Čikuma i Hirado su posedovale nove Kertisove turbine, koje su omogućavale brzinu od 26 kn (48 km/h). Tokom probne vožnje, postignuta je maksimalna brzina od 26,83, odnosno 26,87 kn (49,76 km/h). Na krstarici Jahagi, postavljena je Parsonova turbina, sa kojom je na probnoj vožnji postignuta maksimalna brzina od 27,14 kn (50,26 km/h).
Krstarice klase Čikuma su bile naoružane sa 8 jednocevnih topova od 152 mm i 4 jednocevna od 80 mm. Pored toga imale su dva mitraljeza, kao i tri torpedne cevi od 450 mm.
Taktičko-tehnički podaci[uredi | uredi izvor]
- Težina:
- 4.400 tona standardni deplasman
- 5.040 tona puni deplasman
- Dimenzije:
- Dužina: 144,80 metara
- Širina: 14,20 metara
- Gaz: 5,10 metara (srednji gaz)
- Maksimalna brzina:
- 26—27 kn (48—50 km/h)
- Pogon: 12 kotla Kanpon, 22.500 KS
- Maksimalna daljina plovljenja: 10.000 nautičkih milja/ 10 kn (19 km/h)
- Količina goriva: 1.128 tona uglja i 300 tona nafte
- Naoružanje:
- Glavna artiljerija: 8 × 1 152 mm
- Pomoćna artiljerija: 4 × 1 80 mm
- Mitraljezi: 2 × 1 6,50 mm
- Torpedne cevi: 3 x 1 457 mm
- Oklop:
- Oklopni pojas: 89 mm (maksimalan)
- Paluba: 57 mm (maksimalan)
- Posada: 414 oficira i mornara
Brodovi[uredi | uredi izvor]
Ime | Brodogradilište | Početak gradnje | Porinuće | Završetak gradnje | Beleška |
---|---|---|---|---|---|
Čikuma | Sasebo - Sasebo | 23. maj 1909. | 1. april 1911. | 18. maj 1912. | Obrisana iz spiska flote 1. april 1931. |
Jahagi | Micubiši - Nagasaki | 20. jun 1910. | 3. oktobar 1911. | 27. jul 1912. | Obrisana iz spiska flote 1. april 1940. |
Hirado | Kavasaki - Kobe | 10. avgust 1910. | 29. jun 1911. | 17. jun 1912. | Obrisana iz spiska flote 1. april 1940. |
Služba[uredi | uredi izvor]
Krstarice klase Čikuma su aktivno učestvovale tokom Prvog svetskog rata u pomorskim operacijama saveznika, na Pacifičkom i Indijskom okeanu. Nakon Prvog svetkog rata one su angažovane na patrolnim zadacima, duž Kineske obale. Krstarice Jahagi i Hirado su za vreme Sibirske intervencije pružale zaštitu konvojima, koji su prevozili snabdevanja i pojačanja japanskim trupama u Sibiru. Po završenoj Sibirskoj intervenciji sve krstarice klase Čikuma su angažovane na patrolnim zadacima. Krstarica Čikuma je obrisana iz spiska flote 1931. godine, a 1935. godine je potopljena kao brod-meta. Jahagi i Hirado su obrisane iz spiska flote 1940. godine, i redizajnirane su da služe kao ploveće kasarne. Obe su 1947. godine poslate na sečenje.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Ivens, Dejvid (1979). Kaigun : Strategy, Tactics, and Technology in the Imperial Japanese Navy, 1887-1941. Naval Institute Press. ISBN 978-0-87021-192-8.
- Hovart, Stiven (1983). The Fighting Ships of the Rising Sun: The drama of the Imperial Japanese Navy, 1895-1945. Atheneum. ISBN 978-0-689-11402-1.
- Jencura, Hansgeorg (1976). Warships of the Imperial Japanese Navy, 1869-1945. Naval Institute Press. ISBN 978-0-87021-893-4.
- Šenking, Dž. Čarls (2005). Making Waves: Politics, Propaganda, And The Emergence Of The Imperial Japanese Navy, 1868-1922. Stanford University Press. ISBN 978-0-8047-4977-0.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]