Jaški jezik
Jaški jezik | |
---|---|
Yassic | |
jász | |
Govori se u | Mađarska |
Etnička pripadnost | Jasi |
Izumro | 15. vek |
Jezički kodovi | |
ISO 639-3 | ysc |
Spisak lingivsta | ysc |
Glotolog | jass1238 [1] |
Jaški jezik (mađ. jász) je izumrli dijalekt osetskog jezika koji se nekada govorio u Mađarskoj. Jezik je dobio ime po Jasima, nomadskom plemenu koje se nastanilo u Mađarskoj u 13. veku.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Jasi su zajedno sa Kumanima došli u tadašnju Mađarsku, bežeći od Mongola. Primio ih je mađarski kralj Bela IV, koji se nadao da će oni pomoći u borbi protiv mongolo-tatarske invazije. Ali ubrzo nakon njihovog ulaska, odnosi se dramatično pogoršali između mađarskog plemstva i kumansko-jaskih plemena i oni su napustili zemlju. Po završetku mongolsko-tatarske okupacije vratili su se i nastanili se u centralnom delu Mađarske nizije.
U početku im je glavno zanimanje bilo stočarstvo. Tokom naredna dva veka bili su asimilovani u mađarsko stanovništvo i njihov jezik je nestao, ali su sačuvali svoj jaški identitet i svoju regionalnu autonomiju do 1876. Preko desetina naselja u centralnoj Mađarskoj (npr. Jasberenj, Jasaroksalaš i Jasfenjsaru) još uvek nose njihovo ime. (npr. Istorijsko, etnografsko i geografsko područje Jasšag, kao i moderna županija Jaš-Nađkun-Solnok, spadaju među brojna imena mesta koja su povezana sa njima. Ime grada Jaši u Rumuniji takođe može da potiče od imena naroda.
Jedini književni zapis o jaškom jeziku pronađen je pedesetih godina prošlog veka u mađarskoj nacionalnoj biblioteci Sečenji. Reč je o rečniku na jednoj stranici koji sadrži 34 reči koje se uglavnom odnose na poljoprivredne proizvode (vrste žitarica, goveda, itd.) koji je verovatno sastavljen u fiskalne ili merkantilne svrhe. Rečnik je tumačen uz pomoć osetskih analoga sa digorskog dijalekta. (Nemet 1959)
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Hammarström, Harald; Forkel, Robert; Haspelmath, Martin; Bank, Sebastian, ur. (2016). „Jassic”. Glottolog 2.7. Jena: Max Planck Institute for the Science of Human History.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Gyula Németh (linguist) 1959. "Eine Wörterliste der Jassen, der ungarländischen Alanen." Abhandlungen der Deutschen Akademie der Wissenschaften zu Berlin. Klasse für Sprachen, Literatur, und Kunst, Jahrgang 1958, Nr. 4. Berlin: Akademie-Verlag.
- Kim, Ronald (2003). „On the Historical Phonology of Ossetic: The Origin of the Oblique Case Suffix”. Journal of the American Oriental Society. 123 (1): 43—72. JSTOR 3217844. doi:10.2307/3217844.