Jovan Živković (profesor)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Jovan Živković
Lični podaci
Datum rođenja(1767-10-17)17. oktobar 1767.
Mesto rođenjaDalj,  Habzburška monarhija
Datum smrtiposle 1826.
Mesto smrti?, ?

Jovan Živković (Dalj, 17. oktobar 1767 — ?, posle 1826) bio je srpski profesor i prevodilac.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Karlovačka gimnazija[uredi | uredi izvor]

Nakon završenog školovanja radio je kao profesor gimnazije u Sremskim Karlovcima (1796-1816) u sva četiri razreda čovečnosti. Bio je učen čovek i veoma cenjeni profesor. Držao je na stanu i hrani đake. Predavao je Georgiju Magaraševiću i Jovanu Hadžiću.

Kada su 1813. počele da izlaze Novine serbske Živković je bio neka vrsta poverenika za Sremske Karlovce. Sastajao se sa Vukom prilikom njegovih poseta Karlovcima (1815 i 1816), i pružao mu podršku u reformatorskom radu. Često je boravio u Šišatovcu kod arhimandrita Lukijana Mušickog.[1]

Preparandija[uredi | uredi izvor]

Pošto je Preparandija preseljena iz Sentandreje u Sombor Živković je prešao u ovu školu novembra 1816. godine. Tamo je predavao slovensku gramatiku, nemački, epistolografiju i srpsku stilistiku do 1826. godine.[1]

Preparandijom je, pored direktora, upravljao i Savet škole (Concertatio litteraria). Živković je bio član prvog Saveta (1819), zajedno sa ostalim najuglednijim profesorima.[2]

Pripadao je grupi profesora čijim zalaganjem je osnovana preparandijska biblioteka, a bio je i jedan od prvih darodavaca, priloživši određen broj knjiga iz privatne biblioteke.[3]

Prevodilački rad[uredi | uredi izvor]

Preveo je s nemačkog Herderov izbor istočnjačkih priča Palmovo listvije (Budim, 1808), a prevod je posvetio karlovačkom senatoru Aleksiju Živkoviću. U rukopisu mu je ostao udžbenik Slovenska gramatika na serbskom jeziku.[1]

Od 1809. do 1824. pretplaćivao se na srpsku knjigu iz Sremskih Karlovaca i Sombora (D. Isailović, G. Lazić, P. Atanacković, G. Magarašević, M. Vidaković, Vuk Karadžić, Ajzeman, Fanelon itd.).

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Srpski biografski rečnik knjiga 3, D-Z. Novi Sad: Matica srpska. 2007. str. 770—771. 
  2. ^ Kosanović, Jelena (2001). „Uroš Nestorović i prva srpska učiteljska škola u Sentandreji i Somboru” (PDF). Norma. VIII: 177. 
  3. ^ 200 GODINA SRPSKE PREPARANDIJE U SENTANDREJI I SOMBORU. Sombor: Pedagoški fakultet u Somboru. 2014. str. 383. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]