Jovica Petković

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Jovan Petković
Lični podaci
Datum rođenja(1927-09-01)1. septembar 1927.
Mesto rođenjaSmederevo, Kraljevina SHS
Datum smrti14. septembar 2015.(2015-09-14) (88 god.)
Mesto smrtiBeč, Austrija
Zanimanjemuzičar
Muzički rad
ŽanrNarodna muzika
Izdavačka kućaPGP RTS
Diskos Aleksandrovac
Diskoton Sarajevo
Jugoton Zagreb

Jovica Petković (Smederevo, 1. septembar 1927Beč, 14. septembar 2015) bio je srpski i jugoslovenski harmonikaš i kompozitor mnogobrojnih kola i sevdalinki.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Najveći dio karijere proveo je u Sarajevu, gde su mu glavni dio opusa bile sevdalinke. Iako Smederevac po rođenju, imao je punu svest o tome da sevdalinka nije samo puka činjenica jednog naroda, nego i način života - tamo gde se prostiru beskrajna polja od behara pod okriljem melanholije, ali i osoben trijumf emocija i strasti do bunta i prkosa, uz treptaj duše nad zvezdanom tišinom kasabe.

Prvi je harmonikaš koji je odsvirao foršpil na harmonici kao i improvizaciju, koja je često pevače bacala u zasenak. Prvu improvizaciju odsvirao je za potrebu pesme Nazdravite drugovi u izvođenju pevača Hašima Kučuka Hokija. Prvi je harmonikaš koji je besprekorno vladao na instrumentu kako desnom, tako i levom rukom. Harmoniku je učio da svira kod Drage Keca. Sreli su se u Smederevskoj kafani Kod Voje Petkovića za vreme gostovanja ovog, takođe, čuvenog harmonikaša.[1]

Iz rodnog Smedereva, put ga je odveo u Beograd, a potom u Sarajevo gde je postao šef Narodnog orkestra RTV Sarajeva, kojim je upravljao više od trideset godina i pratio velikane narodne muzike kao što su: Nada Mamula, Safet Isović, Zaim Imamović, Beba Selimović, Azemina Grbić, Zora Dubljević, Zehra Deović, Slobodan Lalić... Mnoge njegove sevdalinke danas se smatraju izvornim (narodnim-tradicionalnim), od kojih su najpoznatije: Sa Igmana pogledat' je lijepo, Da sam ptica, Kada moja mladost prođe, Dani dugi, svaki ko godina...[2]

Briljantnom tehnikom, poznavanjem duha narodne melodije i smislom da narodnoj pesmi doda njen izvorni kolorit mnogo je učinio na afirmaciji narodnog melosa kako u zemlji, tako i u inostranstvu. Za vreme rata preselio je u Beč, gde je imao svoju školu i radio na Politehničkoj akademiji.

Grad Smederevo je i za života želeo da se dostojno oduži umetniku koji je s ponosom pronosio ime rodnog grada, pa su na smederevskoj tvrđavi organizovali koncert Smederevo, grade od starina njemu u čast, a 2009. godine grad mu dodeljuje najveće priznanje Svetosavsku povelju, koja mu je uručena u Domu za stare u Beču.[3]

Malo je poznato da je bio odličan bokser i prvak u velter kategoriji. Tek kasnije je počeo da svira i da se razvija u izvanrednog harmonikaša i kompozitora. 2007. godine doživeo je moždani udar od kojeg se dugo oporavljao u Domu za stare u Beču, gde je i umro 14. septembra 2015. godine. Sahranjen je na Starom groblju, u rodnom Smederevu 24. septembra 2015. godine, uz zvuke njegove pesme Smederevo, grade od starina.[4]

Stvaralaštvo[uredi | uredi izvor]

Festivali[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Jovica Petković (1927—2015)”. Arhivirano iz originala 28. 04. 2015. g. Pristupljeno 27. 07. 2020. 
  2. ^ „Ove sevdalinke su napisali pesnici i kompozitori iz Srbije”. telegraf.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 27. 7. 2020. 
  3. ^ Jovica Petković (1927—2015). Arhivirano iz originala 28. 04. 2015. g. Pristupljeno 27. 07. 2020. 
  4. ^ „Oproštaj uz dugmetaru”. novosti.rs (na jeziku: srpski). 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]