Jozef Lap

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Jozef Lap
Fotografija za pasoš Jozefa Lapa iz 1936.
Datum rođenja(1909-10-18)18. oktobar 1909.
Mesto rođenjaKačarevoAustrougarska
Datum smrti18. februar 1993.(1993-02-18) (83 god.)
Mesto smrtiHamburgNemačka

Jozef Lap (nem. Josef Lapp; Kačarevo (Francfeld), Austrougarska, 18. oktobar 1909 — Hamburg, Nemačka, 18. februar 1993) je bio Dunavski Švaba i viceban Banata od 1941. do 1944. godine.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Jozef Lap je odrastao kao sin farmera. Od 1915. godine pohađao je mađarsku osnovnu školu u Francfeldu, 1921. je prešao u nemačku gimnaziju u Pančevu, zatim od 1925. do 1929. godine srpsku državnu gimnaziju. Kasnije se oženio 1936.

Mladost[uredi | uredi izvor]

Jozef Lap je potomak Georga Lapa iz Gundelfingena/Brajsgaua, [1] koji je bio jedan od prvih doseljenika u Francfeld u Banatu 1791. [2]. Francfeld se nalazio u „vojnoj krajini“, [3] pojasu teritorije dugom nekoliko stotina kilometara, opustošenoj ratovima i epidemijama, severno od teritorija na kojima su dominirali Turci na Balkanu.

Jozef Lap je 1925. godine, da bi naučio srpski jezik, otišao u Pančevo kod očevog ratnog saborca iz Prvog svetskog rata, gde je živeo četiri godine. U ovoj kući, bio je tretiran kao rođeni sin, sa ovim srpskim parom iskusio je da sukobi balkanskih etničkih grupa nikako nisu neizbežni. Jozef Lap je kasnije, kao vicebanus u Banatu, višestruko dokazao svoj tolerantni, razumevajući i uravnotežen odnos prema drugim etničkim grupama. Tokom studija u Inzbruku, Jozef Lap se pridružio "Ferajn Dojtčer Študenten Inzbruk". [4] Ovo bratstvo je smatralo da ima posebnu odgovornost da pruži kulturnu podršku nemačkim etničkim grupama koje žive van nemačkih i austrijskih granica.

Studije i početak karijere[uredi | uredi izvor]

Jozef Lap je studirao i diplomirao pravo u Zagrebu od 1929. do 1937. godine, sa prekidima u vidu studijske posete Inzbruku između 1930. i 1933. i služenja vojnog roka u jugoslovenskoj vojsci od 1934. do 1936. godine. Nakon položenog ispita za rezervnog oficira, Lap je postavljen za poručnika rezervnog sastava. [5] Od 1937. Jozef Lap je radio kao advokat u lokalnom i okružnom sudu u Pančovi, a kasnije je vodio advokatsku praksu zajedno sa srpskim advokatom. Jozef Lap je smatrao da „školovani“ moraju biti uzori i učitelji svim ostalima u selu u svakom pogledu. [6] Tokom letnjih raspusta pregledana je seoska biblioteka, naručene su nove knjige, uvežbane predstave, organizovana kulturna dešavanja, formirana narodna nošnja i uvežbane narodne igre. [7]

Nacistička kolaboracija[uredi | uredi izvor]

U maju 1941 - nakon okupacije Jugoslavije od strane nacističke Nemačke, Jozefa Lapa je nemački komandant imenovao za privremenog okružnog administratora Pančeva. 17. juna 1941. postavljen je za vicebanusa Banata. [8] Kao vicebanus/šef administracije, Jozef Lap je bio odgovoran za reorganizaciju celokupne uprave Banata, uključujući obrazovni sistem, policiju, infrastrukturu i snabdevanje nemačkih okupatora hranom. U Banatu je nastao administrativni haos, jer su mnogi srpski administrativni činovnici koji su tamo ranije radili pobegli kada su Nemci okupirali Banat. Jozef Lap je na sopstvenu inicijativu slao preporuke o postupanju županijama i nezavisnim gradovima Banata i na taj način doneo u velikoj meri ujednačen pristup ovim administrativnim pitanjima. [9] Do avgusta 1944. ovi zadaci su se uspešno izvršavali uz pomoć sposobnih administrativnih službenika , koji su poticali iz više etničkih grupa zastupljenih u Banatu. [10] Okupacijom Banata od strane sovjetskih trupa i partizana, banatska vlast je okončana. [11]

Lap je pobegao u Nemačku u oktobru 1944, posle oslobođenja Vojvodine. Sredinom 1945. godine, Jozefa Lapa su američke okupacione snage uhapsile u Bavarskoj i odvele ga u logor za interniranje civila u Mosburgu, blizu Minhena . U junu 1946. pobegao je iz američkog pritvora kako bi izbegao izručenje komunističkoj Jugoslaviji .

Posleratna karijera[uredi | uredi izvor]

Od 1946. do 1952. Jozef Lap je radio na raznim poslovima u severnoj Nemačkoj. Od marta 1952. godine bio je službenik službe za traženje nemačkog Crvenog krsta u Hamburgu. [12] U početku je bio odgovoran za „traženje nestalih civilnih zatvorenika u zemljama jugoistočne Evrope“, a zatim za „službu pomoći i savetovanja za Nemce u istočnoj i jugoistočnoj Evropi“.

Od 1954. do 1974. Jozef Lap je bio predsednik Radničkog saveta u službi za traženje Nemačkog Crvenog krsta u Hamburgu (DRK Hamburg). Od 1956. do 1979. Jozef Lap je bio predsednik Udruženja Dunavskih Švaba u Hamburgu (Landsmanšaft der Donaušvaben in Hamburg). Posle radnog vremena, održavao je konsultacije sa sunarodnicima, od kojih su neki tek stigli u Nemačku iz zemalja jugoistočne Evrope . [13]

Penzionisao se u januaru 1975. godine, a preminuo je 18 godina kasnije, 1993. godine u Hamburgu.

Priznanja[uredi | uredi izvor]

  • Zlatna igla časti Saveznog udruženja Dunabskih Švaba
  • Počasni predsednik Dunavskog švapskog udruženja Hamburg-Šlezvig-Holštajn [14]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Hacker, Werner (1980). Auswanderungen aus Baden und dem Breisgau, Obere und mittlere rechtseitige Rheinlande im 18. Jahrhundert, archivarisch dokumentiert. Konrad Theiss Verlag, Stuttgart and Aalen. str. 468. ISBN 3 806 2 0251 6. 
  2. ^ Gemeinde Franzfeld, ur. (1893). Geschichte der Gemeinde Franzfeld (Reprint of original print izd.). Pancsova. 
  3. ^ Gemeinde Franzfeld. Geschichte der Gemeinde Franzfeld, 1792-1892. str. 3ff. 
  4. ^ Zirlewagen, Marc (2014). Biographisches Lexikon der Vereine Deutscher Studenten. 1. Norderstedt: Books on Demand. ISBN 3-7357-2288-1. OCLC 889718599. 
  5. ^ LEGITIMATZIJA SA OFITZIRE I WOJNE TSCHINOWINKE, RESERWNE, PENSIONICANE I U OCTAWTSI,KOMANDA PANTSEWATSKOG WOJNOG OKRYGA; Pow. Br. 4146 4. Jyno 1936 Y Pantsewy
  6. ^ „Zum Tode von Josef Lapp”. 16. 5. 1993. str. 8, 9. 
  7. ^ Geschichte einer donauschwäbischen Großgemeinde im Banat. Eigenverlag. 1982. str. 191. 
  8. ^ Bundesministerium für Vertrieben, Fluechtlinge und Kriegsgeschaedigte (1961). Das Schicksal der Deutschen in Jugoslawien, Band V. Duesseldorf: Oskar Leiner-Druck K.G. str. 55 and following. 
  9. ^ „Franzfelder Kulturelle Interessengemeinschaft e.V.”. maj 1993. str. 367. 
  10. ^ Zakić, Mirna (2017). Ethnic Germans and national socialism in Yugoslavia in World War II. Cambridge, United Kingdom. ISBN 978-1-107-17184-8. OCLC 969376241. 
  11. ^ Wuescht, Johann (1969). Jugoslavien und das dritte Reich. Stuttgart: Seewald Verlag. str. 265, 266. 
  12. ^ Kind, Franz (25. 4. 1993). „Hervorragender Banater Schwabe”. Family news. str. 10. 
  13. ^ Kind, Franz (25. 4. 1993). „Hervorragender Banater Schwabe”. Family news. str. 10. 
  14. ^ Kind, Franz. „Hervorragender Banater Schwabe”. Family news. str. 10. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Popov, Branislav (1992). Nemački zatvori i koncentracioni logori u Banatu 1941-1944. Beograd: Institut za savremenu istoriju. ISBN 86-7403-051-3.