Džon E. Daglas

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Džon E. Daglas
Datum rođenja(1945-06-18)18. jun 1945.
Mesto rođenjaBruklin

Džon Edvard Daglas (Njujork Siti, 1944/1945. (78—79 god.))[1][2] jeste američki penzionisani specijalni agent i šef jedinice u Federalnom istražnom birou Sjedinjenih Država (FBI). Bio je jedan od prvih kriminalističkih profajlera i napisao je i bio koautor knjiga o kriminalnoj psihologiji, krimi romana i drugih publikacija.

Mladost i obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Daglas je rođen u Bruklinu u Njujorku, a odrastao je u Hempstedu u Njujorku.[3] Imao je aspiracije da studira veterinarsku medicinu na Univerzitetu Kornel, ali nije imao ocene da to uradi, i umesto toga je upisao veterinarski program na Univerzitetu Montana 1963.[4] Godine 1965. Daglas je napustio studije nakon što je zaradio slabe ocene, a 1966. je započeo četvorogodišnju regrutaciju u Američko ratno vazduhoplovstvo.[5]

Dok je bio u vojsci, Daglas je zzavrštio studije na Univerzitetu Istočni Novi Meksiko.[6] Dok je pohađao postdiplomske studije psihologije, Daglas je upoznao agenta FBI Franka Hejnsa u Klovisu, Novi Meksiko, koji je regrutovao Daglasa u FBI.[7] Daglas je 1977. godine magistrirao obrazovnu psihologiju na Univerzitetu Viskonsin i doktorirao obrazovanje na Univerzitetu Nova 1989.[6][8]

Karijera[uredi | uredi izvor]

Daglas se pridružio FBI-u 1970. godine i njegov prvi zadatak bio je u Detroitu, Mičigen. Na terenu je služio kao snajperista u lokalnom FBI SVAT timu, a kasnije je postao pregovarač o taocima. Prešao je u FBI-jev Odeljenje za nauku o ponašanju (BSU) 1977. gde je predavao pregovore o taocima i primenjenu kriminalnu psihologiju na FBI akademiji u Kvantiku u Virdžiniji novim specijalnim agentima FBI-ja, terenskim agentima i policajcima iz čitavih Sjedinjenih Država. Stvorio je i rukovodio FBI-jevim programom za profilisanje kriminala, koji se sada zove Jedinica za analizu ponašanja (BAU), a kasnije je unapređen u šefa jedinice Jedinice za istražnu podršku, odeljenja Nacionalnog centra za analizu nasilnog kriminala FBI-ja (NCAVC).[9][10][11]

Dok je putovao po zemlji dajući uputstva policiji, Daglas je počeo da intervjuiše serijske ubice i druge nasilne seksualne prestupnike u raznim zatvorima. Intervjuisao je neke od najistaknutijih nasilnih kriminalaca u novijoj istoriji kao deo studije, uključujući Dejvida Berkovica, Teda Bundija, Džona Vejna Gejsija, Čarlsa Mensona, Linet From, Saru Džejn Mur, Edmunda Kempera, Džejmsa Erla Reja, Sirhana Sirhana, Ričarda Speka i druge. On je koristio informacije prikupljene iz ovih intervjua u knjizi Sexual Homicide: Patterns and Motives, praćeno Priručnikom za klasifikaciju zločina (CCM). Daglas je kasnije dobio dve Tomas Džefersonove nagrade za akademsku izvrsnost sa Univerziteta Virdžinije za svoj rad na studiji.[9][11] Penzionisao se iz FBI 1995. nakon 25 godina.[12]

Profilisanje[uredi | uredi izvor]

Daglas je pregledao mesta zločina i napravio profile počinilaca, opisujući njihove navike i pokušavajući da predvidi njihove sledeće poteze. U slučajevima kada je njegov rad pomogao u hvatanju kriminalaca, gradio je strategije za njihovo ispitivanje i gonjenje. U vreme začeća kriminalnog profilisanja, Daglas je tvrdio da su ga njegove kolege sumnjale i kritikovale.[13] Efikasnost profilisanja ostaje nejasna i o njoj se raspravlja jer su mnoge studije pokazale da je često previše neodređeno da bi bilo dovoljno definitivno da se izgradi sveobuhvatan kriminalni profil.[14]

Pojedinačni slučajevi[uredi | uredi izvor]

Daglas je prvi put stekao ime u javnosti svojim učešćem u ubistvima u Atlanti 1979-81, kroz intervju koji je dao za Pipl magazin o svom profilisanju još neidentifikovanog ubice kao mladog crnca. Na naknadnom sudskom postupku on je pomogao tužilaštvu da uhvati Vilijamsa u zamku da pokaže bes, što je bilo ključno za pokazivanje poroti da je Vilijams ubica.[15] Daglas je potom dobio pismo pohvale od FBI-a i novčanu nagradu za konsultacije tužioca tokom suđenja Vilijamsu.[traži se izvor]

Daglasov profil je bio ključan za hapšenje i osudu Roberta Hansena. Daglas je mislio da će ubica biti iskusan lovac sa niskim samopoštovanjem, da će imati istoriju odbijanja od strane žena i da će se osećati prinuđenim da čuva suvenire na svoja ubistva, kao što je žrtvin nakit. Takođe je nagovestio da bi napadač mogao da muca. Ovaj profil je doveo istražitelje do Hansena, koji je prilagodio profil sve do mucanja. Prilikom izvršenja naloga za pretres, u njegovom prebivalištu pronađeni su suveniri u vidu nakita njegove žrtve.[16]

Daglasove informacije bile su ključne za razotkrivanje aktivnog serijskog ubice u Šrivportu u Luizijani 1980-ih. Daglas je pružio informacije nakon što su četiri člana porodice Čejni/Kulbert ubijena u julu 1985. godine, upoređujući sličnosti otkrivene na mestu zločina sa dokazima pronađenim u ubistvu Debre Ford godinu dana ranije. Nathaniel Code je kasnije uhapšen zbog ovih zločina.[17]

Daglas je opširno pisao u prilog Amandi Noks, predstavljajući dokaze koji potkrepljuju njenu nevinost u svojoj knjizi Zaboravljeni ubica. Pored toga, Daglas je dao analizu slučaja i zaključio da su optuženi nevini.

Kasnija karijera[uredi | uredi izvor]

U oktobru 2022, Masterklas je najavio saradnju sa Daglasom u kojoj on predaje čas o metodi profilisanja FBI-a.[18]

Daglas je javni govornik i povremeno se pojavljuje u javnosti.[19]

U svojoj penziji, Daglas nastavlja da deluje kao konsultant i veštak u krivičnim istragama i suđenjima, i kao plaćeni konsultant i pro bono.[20]

U popularnoj kulturi[uredi | uredi izvor]

U januaru 2015. kreatori televizijske emisije Zločinački umovi potvrdili su da su likovi FBI profajlera Džejsona Gideona i Dejvida Rosija zasnovani na Daglasu.[21]

Netfliks je preuzeo scenario adaptiran iz knjige Mindhunter: Inside the FBI's Elite Serial Crime Unit.[22] U seriji Lovac na umove lik koga glumi Džonatan Grofa zasnovan je na Daglasu.[23][24] Pre Netfliks serije, TV dokumentarna verzija Lovac na umove je prikazivana na MSNBC-u, u kojoj je Daglas intervjuisao druge ozloglašene serijske ubice kao što su Džozef Kondro i Donald Harvi.[25] Mnogi Daglasovi intervjui u vezi sa Lovem kasnije su predstavljeni u njegovim knjigama, uključujući i knjigu The Killer Across the Table, u kojoj je Daglas pružio detaljne opise psihopatije, posebno u slučajevima Kondra i Džozefa Makgauana, koji su ciljali na tinejdžerke koje su lično poznavali. i bile su ćerke prijatelja ili komšija, i Harvija, jednog od najplodnijih serijskih ubica u zemlji koji je koristio svoj položaj bolničkog bolničara da počini desetine ubistava pacijenata, ali uglavnom bez osećaja savesti ili kajanja za svoje zločine.[26]

Dela[uredi | uredi izvor]

Fikcija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Douglas & Olshaker 1995, str. 37
  2. ^ Douglas & Olshaker 1995, str. 16: "It was early December of 1983, and I was thirty-eight years of age."
  3. ^ Douglas & Olshaker 1995, str. 37
  4. ^ Douglas & Olshaker 1995, str. 42
  5. ^ Douglas & Olshaker 1995, str. 47–49
  6. ^ a b Marder, Dianna (1999-08-30). „High-Profiler”. The Philadelphia Inquirer. str. E6. „Douglas...received an undergraduate degree from Eastern New Mexico University, a master's from the University of Wisconsin, and a doctorate in education from Nova University in Florida. 
  7. ^ Douglas & Olshaker 1995, str. 52–53
  8. ^ „Alumnus Profile”. The Alumni Network. sv. 9. Nova University. februar 1993. str. 1. Pristupljeno 2022-10-16. 
  9. ^ a b Douglas, John, Ann W. Burgess, Allen G. Burgess, Robert K. Ressler. "Crime Classification Manual: A Standard System for Investigating and Classifying Violent Crimes, 2nd Edition" Arhivirano septembar 27, 2007 na sajtu Wayback Machine San Francisco. Jossey-Bass. 2006. ISBN 978-0-7879-8642-1.
  10. ^ „Publisher-supplied biographical information about contributor(s) for Library of Congress control number 98035527”. catdir.loc.gov. 
  11. ^ a b Bowman, David."Profiler" Arhivirano jun 13, 2007 na sajtu Wayback Machine Interview @ Salon.com July 8, 1999.
  12. ^ „FBI Investigative Support Unit Founder”. 
  13. ^ Douglas & Olshaker 1995
  14. ^ Gladwell, Malcolm (11. 11. 2007). „Dangerous Minds: The Difficulties of Criminal Profiling”. The New Yorker (na jeziku: engleski). Pristupljeno 30. 7. 2020. 
  15. ^ Douglas & Olshaker 1995, str. 221–225
  16. ^ DuClos, Bernard (1993). Fair Game. Svolvær, Lofoten Islands, Norway: Mondo. str. 96. ISBN 978-0-312-92905-3. 
  17. ^ Leslie Burleson (3. 8. 1988). „FBI expert cites unique similarities in separate murders”. The Shreveport Journal. 
  18. ^ „MasterClass Announces Former FBI Special Agent John Douglas to Teach How to Use the FBI Profiling Method in Everyday Life” (Saopštenje). 
  19. ^ https://mindhunterfbi.com/
  20. ^ Douglas & Olshaker (2017). Introduction of Mindhunter.
  21. ^ „5 CBS Sync Facts from Nelson's Sparrow Criminal Minds S10 E13”. CBS. Arhivirano iz originala 10. 3. 2015. g. Pristupljeno 29. 1. 2015. 
  22. ^ Friedlander, Whitney (22. 12. 2015). „David Fincher, Charlize Theron's Mind Hunter Series Set at Netflix”. Variety (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 2. 10. 2017. g. Pristupljeno 13. 10. 2017. 
  23. ^ Cooper, Mariah (9. 3. 2016). „Jonathan Groff to star in Netflix series Mindhunter. Washington Blade. Arhivirano iz originala 28. 10. 2017. g. Pristupljeno 16. 10. 2017. 
  24. ^ „Holt McCallany on Twitter”. Twitter. 22. 5. 2016. Arhivirano iz originala 7. 2. 2017. g. Pristupljeno 16. 10. 2017. 
  25. ^ Stasi, Linda (29. 11. 2008). „Head detective”. New York Post. 
  26. ^ Davis, Paul (10. 6. 2019). „Diving into the minds of murderers”. The Washington Times. 

Literatura[uredi | uredi izvor]