Alapajevski mučenici

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mesto stradanja Alapajevskih mučenika

Alapajevski mučenici jesu članovi doma Romanovih i njima bliskih ljudi, pobijeni 18. jula 1918. godine od strane sovjetske vlasti, u rudniku Nižnja Selimskaja kod Alapajevska, dan nakon ubistva imperatora Nikolaja II Aleksandroviča Romanova i njegove porodice. Generalni tužilac rusije je 8. juna 2009. godine posthumno rehabilitovao sve ubijene kod Alapajevska.

Ruska pravoslavna zagranična crkva je postradale kanonizovala kao mučenike. Ruska pravoslavna crkva ih je pridružila svetima i među njima izdvojila veliku kneginju Jelisavetu Fjodorovnu i Varvaru u liku prepodobnih mučenika.

Među stradali kod Alapajevska, najpoznatiji su:

  1. Velika kneginja Jelisaveta Fjodorovna;
  2. Veliki knez Sergej Mihajlovič;
  3. Knez imperatorske krvi Jovan Konstantinovič Romanov;
  4. knez imperatorske krvi Konstantin Konstantinović (mlađi);
  5. knez Vladimir Pavlovič Palej;
  6. Fjodor Semjonovič Remez;
  7. Varvara Jakovljeva, sestra Marfo-Marinskog manastira.

Na mestu njihovog stradanja je 1995. godine osnovan manastir Mučenika i Ispovednika Crkve Rusije.