Aleksandar Krstić
Aleksandar Krstić | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 1902. |
Mesto rođenja | Kragujevac, Kraljevina Srbija |
Datum smrti | 12. februar 1980.77/78 god.) ( |
Mesto smrti | Beograd, Jugoslavija |
Umetnički rad | |
Polje | Vrtni dizajn, pejzažna arhitektura |
Aleksandar Krstić (Kragujevac, 1902 — Beograd, 1980) bio je inženjer hortikulture i vrtni dizajner.
Mladost i školovanje[uredi | uredi izvor]
Rođen je u Kragujevcu 1902. godine. Srednju školu pohađao je u Rusiji i Engleskoj pre i za vreme Prvog svetskog rata. Maturirao je u Beogradu 1920. godine, a diplomirao 1926. na Tehničkom fakultetu u Pragu (Poljoprivredni odsek) i specijalizovao vrtlarstvo. Po diplomiranju radio je dve godine na Odseku za parkove Praške opštine.
Rad na projektovanju, rekonstrukciji i izvođenju zelenih prostora[uredi | uredi izvor]
Od 1926. radio je u Beogradskoj opštini na mestu šefa Odseka za parkove i pošumljavanja, a zatim kao upravnik za gradsko zelenilo i ekonomiju. Godine 1947. prelazi u Glavnu upravu banja N.R. Srbije u kojoj vodi parkovsku službu, a posle toga dolazi na čelo biološko-tehničke službe Higijenskog instituta N.R. Srbije. Od 1953. radi kao stalni honorarni nastavnik na Akademiji primenjenih umetnosti u Beogradu. U Udruženje primenjenih umetnika primljen je kao prvi vrtni dizajner. Osnivač je Udruženja vrtnih stručnjaka SFRJ. U toku svog rada na Odseku za parkove i pošumljavanja (preteče JKP „Zelenilo – Beograd“) u periodu od dvadeset godina, projektovao je, rekonstruisao i izveo najveći broj beogradskih parkova, skverova i drvoreda (prostor oko Narodne skupštine, delove Kalemegdana, Topčiderski park, Voždovački park...). Izradio je i veći broj vrtno-arhitektonskih projekata i za gradove u unutrašnjosti zemlje (park na Karagaču u Peći, parkove Niške i Bukovičke Banje, park u Gornjem Milanovcu i dr.). Posle Drugog svetskog rata značajniji radovi su mu brojne banje u Srbiji, Spomen groblje oslobodilaca Beograda, zaštitni zeleni pojas Skoplja, uređenje nacionalnih parkova Lovćen, Durmitor, Biogradska gora, Fruška gora itd.
Ostale aktivnosti[uredi | uredi izvor]
Pored ovog vida angažovanja, bio je aktivan i u objavljivanju stručnih tekstova i knjiga, i na taj način bio je neprekidno aktivan u hortikulturnoj struci, više od pedeset godina. Bio je i prvi direktor Beogradskog zoološkog vrta od njegovog osnivanja 1936. godine, pa, najverovatnije, do početka Drugog svetskog rata. Za svoj rad dobio je više domaćih i stranih odlikovanja, zahvalnica i pohvala.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Milanović, H. (2006): Zelenilo Beograda. JKP „Zelenilo – Beograd“. ISBN 978-86-906479-0-3.