Aleksandar Skrjabin

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Aleksandar Skrjabin
Aleksandar Skrjabin
Lični podaci
Puno imeAleksandar Nikolajevič Skrjabin
Datum rođenja(1872-01-06)6. januar 1872.
Mesto rođenjaMoskva, Ruska Imperija
Datum smrti27. april 1915.(1915-04-27) (43 god.)
Mesto smrtiMoskva, Ruska Imperija
Kompozitorski rad
Periodsimbolizam

Aleksandar Nikolajevič Skrjabin (rus. Алекса́ндр Никола́евич Скря́бин; Moskva, 6. januar 1872Moskva, 27. april 1915) je bio ruski kompozitor i pijanista.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Detinjstvo i obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Aleksandar Skrjabin je rođen u Moskvi na pravoslavni Božić 1871. u plemićkoj porodici. Muzički talenat je nasledio od majke Ljubov Petrovne Skrjabin (devojački Ščetinina), koja je bila profesionalni pijanista. Nažalost , ona je umrla kad je Aleksandar imao samo jednu godinu. Otac je nedugo poslije ženine smrti otišao u vojnu službu, tako da je brigu o Aleksandrovom odgoju preuzela očeva sestra Ljubov Skrjabin. U jesen 1882. počinje pohađati Moskovsku kadetsku školu. U toku svog školovanja je zbog slabe fizionomije bio pošteđen fizičkih aktivnosti, koje je zamijenio vježbanjem klavira.

1885. na preporuku Sergeja Tanejeva počinje pohađati časove kod ruskog pijaniste i muzičkog pedagoga Nikolaja Zvereva, koji odmah prepoznaje njegov talenat. Godine 1888. počinje pohađati Moskovski konzervatorijum. Studije kompozicije izučava kod spomenutog Tanejeva a studije klavira kod pijaniste Vasilija Safonova. Za vreme studija postaje zapaženi pijanista, uprkos svojim malim šakama. Desnu ruku je povredio svirajući Listova dela. Ta povreda će ostaviti trag na njegovim budućim klavirskim delima. Studije kompozicije je trebalo da dovrši u razredu Antona Arenskija, ali je odustao od toga zbog nesuglasica sa novim profesorom, i nedostatka volje da piše dela u oblicima koji ga ne zanimaju. Godine 1892. je diplomirao klavir dobivši tom prilikom Malu zlatnu medalju (Velika zlatna medalja je tada uručena Sergeju Rahmanjinovu).

Početak karijere[uredi | uredi izvor]

Godine 1894. u Sankt Peterburgu debituje kao pijanista, svirajući svoja dela. Ovaj događaj je dobro primljen u javnosti. Iste godine poznati ruski izdavač Mitrofan Beljajev (koji je izdavao dela Nikolaja Rimski-Korsakova i Aleksandra Glazunova) počinje plaćati Skrjabina da komponuje za njegovu izdavačku kuću. Godine 1895–1896. ide na svoje prve turneje po Rusiji i inostranstvu, pod Beljajevljevim pokroviteljstvom. U avgustu 1897. se ženi mladom pijanistkinjom Verom Ivanovnom Isakovič. 1898. postaje profesor na Moskovskom konzervatorijumu. Narednih pet godina boravi u Moskvi, i u toku tog razdoblja komponuje ciklus etida op.8, prve tri klavirske sonate, jedini klavirski koncert, te prve dve simfonije.

Život u inostranstvu[uredi | uredi izvor]

Godine 1904. Skrjabin se sa svojom porodicom seli u Švajcarsku. U toku svog boravka u Švajcarskoj se razvodi od svoje prve žene Vere Ivanovne, sa kojom je imao četvoro dece, a ženi bivšom učenicom Tatjanom Fjodorovnom Šlecer. Takođe, u ovom periodu piše jedno od svojih najboljih kompozicija - Treću simfoniju, poznatu pod nazivom Božanska poema. Godine 1905. se seli u Pariz gde je premijerno izvedena njegova Treća simfonija, sa velikim uspehom. Naredne dve godine provodi putujući po svetu, izvodeći svoje kompozicije i pišući nove. Godine 1907. počinje saradnju sa Sergejom Dagilevom, sa ciljljm promovisanja ruske muzike u Zapadnoj Evropi.

Povratak u Rusiju[uredi | uredi izvor]

Godine 1909. se vraća u Rusiju, gde ostaje do kraja života. Tada počinje radi na sve složenijim i obimnijim kompozicijama, od kojih su najznačajnije Poema ekstaze, Prometej: Poema vatre, te nedovršeni Misterijum.

Godine 1914. se zarazio sepsom usljed čira na usni. Ovoj bolesti je podlegao 15. avgusta 1915. u 43. godini života. Njegov dugogodišnji prijatelj Rahmanjinov je neposredno nakon Skrjabinove iznenadne smrti, uradio turneju po Rusiji izvodeći samo Skrjabinova dela. Ovo je bio prvi put da je Rahmanjinov u javnosti izvodio tuđe kompozicije.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]