Aleksandar Tamanijan
Aleksandar Tamanijan Ալեքսանդր Թամանյան | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 4. mart 1878. |
Mesto rođenja | Jekaterinodar, Ruska Imperija |
Datum smrti | 20. februar 1936.57 god.) ( |
Mesto smrti | Jerevan, Sovjetski Savez |
Državljanstvo | jermensko |
Zanimanje | arhitekta |
Umetnički rad | |
Polje | arhitektura |
Pravac | neoklasicizam |
Najvažnija dela | '`UNIQ--templatestyles-00000000-QINU`' |
Aleksandar Tamanijan (jerm. Ալեքսանդր Թամանյան; Jekaterinodar, 3. april 1878[1] — Jerevan, 20. februar 1936) bio je jermenski neoklasični arhitekta, poznat po svom radu u Jerevanu, glavnom gradu Jermenije.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Tamanijan je rođen u Jekaterinodaru (danas Krasnodar) 1878. godine u porodici bankara. Diplomirao je na Akademiji umetnosti u Sankt Peterburgu 1904. godine. Njegovi radovi prikazuju senzitivne i umetničke neoklasične trendove popularne tih godina. Neki od njegovih ranih radova uključuju palatu V. P. Kočubeija u Carskom Selu (1911—1912), kuću princa S. A. Šerbatova na bulevaru Novinski u Moskvi (1911—1912), stambenu zgradu za radnike seoske železnice i sanatorijum u stanici Prozorovska (danas Kratovo) kod Moskve (1913—1923), centralnu radionicu kazanske pruge u Ljubercima (1916).
Aleksandar je postao akademski arhitekta 1914. godine, a 1917. godine je bio izabran za potpredsednika Akademije umetnosti. Godine 1923. se preselio u Jerevan kako bi rukovodio novim građevinskim radovima u republici. Bio je glavni inženjer lokalnog Saveta narodnih komesara, sponzorisao je građevinsku industriju, dizajnirao izgled velikog broja gradova i sela, uključujući Lenjinakan (danas Gjumri; 1925), Stepanakert (1926), Nor-Bajazet (danas Gavar; 1927), Ata-apara (1927), Ečmijazdin (1927—1928) i druge. Tamanijan je kreirao prvi opšti plan modernog Jerevana koji je bio odobren 1924. godine. Njegov stil je bio instrument u transformaciji onoga što je u suštini mali pokrajinski grad u modernu jermensku prestonicu i glavni industrijski i kulturni centar. Neoklasicizam je dominirao njegovim dizajnom, ali je Tamanijan takođe implementirao i nacionalni ukus (crvena sedra, tradicionalne dekorativne rezbarije u kamenu i drugo). Među najpoznatijim građevinama koje je dizajnirao u Jerevanu su hidroelektrana (1926), Jermensko akademsko opersko i baletsko pozorište A. Spendiarjan (1926—1953), Trg republike (1926—1941) i mnoge druge. Takođe je igrao glavnu ulogu u razvoju projekata restauracije istorijskih znamenitosti u zemlji, pošto je bio na čelu Komiteta za zaštitu istorijskih spomenika u Jermeniji.
Bio je oženjen Kamilom Edvards, članom porodice Benoa. Njihovi sinovi Gevorg i Julius Tamanijan postali su takođe zapaženi arhitekti i nastavili rad svog oca.
Tamanijan je umro 20. februara 1936. godine u Jerevanu i sahranjen je na Komitas panteonu, koji je smešten u centru Jerevana.[2]
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Statua Aleksandra Tamanijana na Jerevanskim kaskadama
-
Muzejski institut po Aleksandru Tamanijanu, Jerevan
-
Vladin dom na Trgu republike
-
Plan naselja Nubarašen u Jermeniji po planu arhitekte Aleksandra Tamanijana (1926)
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Nemeckaя nacionalьnaя biblioteka, Berlinskaя gosudarstvennaя biblioteka, Bavarskaя gosudarstvennaя biblioteka i dr. Record #139989803 // Obщiй normativnый kontrolь (GND) — 2012—2016.
- ^ Tamanian's memorial tombstone at Komitas Pantheon
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Armenian Soviet Encyclopedia, v. 1, 1974 Yerevan