Aleksa Mikić
Aleksa Mikić | |
|---|---|
| Datum rođenja | 1912. |
| Mesto rođenja | Bukvik, Austrougarska |
| Datum smrti | 1985. |
| Mesto smrti | Sarajevo, SFRJ |
Aleksa Mikić (Bukvik, 1912 — Sarajevo, 1985) bio je srpski pisac.[1]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Aleksa Mikić je rođen 24. juna 1912. godine u selu Bukvik kod Brčkog.[2]
Dijete siromašnih roditelja, Mikić je vrlo rano morao da se bori za održavanje golog života. Školovao se neredovno i kasno.[2] Srednje obrazovanje je stekao najzad pohađajući večernju gimnaziju u Sarajevu. Radio je razne poslove: bio tucač kamena na državnom putu, poslužitelj u seoskoj školi, poštar, fizički radnik na tuđim poljoprivrednim gazdinstvima, gonič stoke, opštinski službenik itd. Zapravo je i glavno inspirativno vrelo Alekse Mikića bilo njegovo seosko detinjstvo, koje je bilo vrlo teško, sumorno, oskudno u svemu osim u nadi da će budućnost biti vedrija i lepša. Uz tematsku skučenost i primetnu jednoličnost u opisivanju događaja i doživljaja, Mikić je znao da uoči problem, da ga majstorski eksplicira i da se prema materiji obrađenoj u priči odredi na način prihvatljiv za decu. U svojim prozama on nije široko i duboko zahvatao život, nego se, najčešće, usmeravao na opisivanje vlastitih doživljaja u porodici, užem zavičaju i krajevima u kojima je služio kod bogatih seljaka.[3]
Učestvovao je u Narodnooslobodilačkom ratu. Poslije rata, od 1948. do 1956. godine urednik je u redakciji sarajevskog dnevnog lista "Oslobođenje".[2] Zatim je jedan od osnivača i dugogodišnji urednik poznatog lista za mlade "Male novine".[2] Jedno vrijeme je bio i sekretar Udruženja književnika Bosne i Hercegovine.
Između dva rata Mikić je objavljivao priče za odrasle i pripadao je grupi seljaka pisaca.[2] Ali glavninu svog pisanja posvetio je djeci.
Umro je 1985. godine u Sarajevu.[4]
Bibliografija[uredi | uredi izvor]
- "Za plugom", priče, 1939.
- "Maramica", priče za djecu, Polet, Sarajevo, 1950.
- "Dječaci iz odreda", priče za djecu, Svjetlost, Sarajevo, 1953.
- "Sunčana obala", priče za djecu, Svjetlost, Sarajevo, 1954.
- "Pjesma na Konjuhu", priče za djecu, Svjetlost, Sarajevo, 1956.
- "Male priče o velikoj djeci", priče za djecu, Svjetlost, Sarajevo, 1957.
- "Prijatelji iz Smogve", priče za djecu, Narodna prosvjeta, Sarajevo, 1959.
- "Pionirka iz Vranjica", priče za djecu, Mladost, Zagreb, 1960.
- "Priče o malim borcima", Mladost, Zagreb, 1962.
- "Djevojčica sa plakata", roman za djecu, Veselin Masleša, Sarajevo, 1964.
- "Zvonici i daljine", priče za djecu, Svjetlost, Sarajevo, 1976.
- "Preko rijeke", roman za djecu, Svjetlost, Sarajevo, 1981.
- "Vatre na Kozari", izbor pripovjedaka, Oslobođenje, Sarajevo, 1981.[5]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ „Aleksa Mikić”. mojalektira.com. Pristupljeno 5. 2. 2022.
- ^ a b v g d Milisavac, Živan, ur. (1984). Jugoslovenski književni leksikon (2. izd.). Novi Sad: Matica srpska. str. 496.
- ^ „Umetničko i poučno u pričama za decu Alekse Mikića”. zmajevedecjeigre.org.rs. Arhivirano iz originala 03. 10. 2017. g. Pristupljeno 2. 10. 2017.
- ^ „Biografija”. mojalektira.com. Pristupljeno 2. 10. 2017.
- ^ Mikić 1990, str. 217, 218.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Mikić, Aleksa. Sunčana obala (PDF).