Pređi na sadržaj

Aleksije Duka Filantropen

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Aleksije Duka Filantropen
Lični podaci
Datum rođenja13. vek
Datum smrti1275
Porodica
PotomstvoMarija

Aleksije Duka Filantropen (grč. Αλεξιος Δουκας Φιλανθρωπηνος, umro oko 1275) je bio vizantijski plemić i istaknuti admiral, sa činom protostratora, a kasnije i mega duksa u vreme vladavine cara Mihaila VIII Paleologa (1259–1282).

Biografija[uredi | uredi izvor]

Aleksije je prvi važniji član porodice Filantropen koji se pominje u izvorima. Prvi put se pojavljuje u istoriji Georgija Akropolita u jesen 1255. kao vojni zapovednik u Ohridskoj oblasti — možda kao duks (vojvoda) lokalne teme (provincije) — tokom ratova cara Teodora II Laskarisa (1254–1258) protiv Bugari.[1][2][3]

Tokom 1260-ih, Filantropen je nosio visoku titulu protostratora. Teoretski, bio je podređen mega duksu Mihailu Laskarisu, ali je ovaj bio star i nemoćan, a Filantropen je vršio de fakto komandu nad vizantijskom mornaricom.[4] 1262. ili 1263. godine, ubrzo nakon ponovnog preuzimanja Konstantinopolja od Latinskog carstva, car Mihailo VIII Paleolog ga je poslao da izvrši prepad na latinske posede Egejskog mora. Ovo je bila prva velika ekspedicija koju je preduzela Paleologova nedavno proširena i reorganizovana mornarica, a Filantropenovi brodovi su bili opremljeni novim korpusom Gasmuloja i Prosalentaja. Vizantinci su izvršili upade i opljačkali ostrva Paros, Naksos i Keos, kao i gradove Karist i Oreoj na Negropontu (Eubeja), pre nego što su otplovili na jug da podrže operacije ekspedicionih snaga koje su se iskrcale u Monemvasiji protiv Ahejske kneževine.[5]

Godine 1270. Filantropen je verovatno bio general koji je komandovao vojskom koja se iskrcala u Monemvasiji, i narednih godina delovao u Moreji protiv Ahajaca. Obe strane u ovom sukobu izbegle su potencijalno pogubnu direktnu konfrontaciju, umesto toga fokusirajući se na prepade kako bi opljačkali i opustošili teritoriju svog protivnika.[6] Tokom ranih 1270-ih, Filantropen je nekoliko puta vodio svoju flotu protiv Latina, podržavajući Likarija, carskog vazala, u Negropontu i učestvujući u velikoj vizantijskoj pomorskoj pobedi u bici kod Demetrije, tokom koje je bio teško ranjen. Za ovaj uspeh, uzdignut je na čin mega duksa, koji je sada upražnjen nakon smrti Mihaila Laskarisa.[4] [7]

Filantropen je umro oko 1275. godine, i ubrzo ga je nasledio Likario kao mega duks.[8][2][9]

Porodica[uredi | uredi izvor]

Aleksije je imao jednu ćerku Mariju, koja se udala za protovestijara Mihaila Tarhanijota. Njihov drugi sin bio je pinkern Aleksije Filantropen Mlađi, istaknuti general koji je postigao nekoliko uspeha protiv anadolskih Turaka i koji je predvodio neuspešnu pobunu protiv cara Andronika II Paleologa (1282–1328) 1295. godine.[1][2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b ODB, "Philanthropenos" (E. Trapp), pp. 1649.
  2. ^ a b v Polemis 1968, str. 168
  3. ^ Macrides 2007, str. 292, 295
  4. ^ a b Guilland 1967, str. 484, 548–549
  5. ^ Bartusis 1997, p. 49; Geanakoplos 1959, p. 158.
  6. ^ Geanakoplos 1959, pp. 229–230; Bartusis 1997, p. 58.
  7. ^ Geanakoplos 1959, str. 235–236, 282–284, 295
  8. ^ Filantropenos je umro oko 1275. i ubrzo ga je nasledio Likario kao mega duks.
  9. ^ Geanakoplos 1959, str. 297

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Guilland, Rodolphe (1967). Recherches sur les Institutions Byzantines, Tomes I–II (in French). Berlin: Akademie-Verlag.
  • Kazhdan, Alexander, ur. (1991). The Oxford Dictionary of Byzantium. Oxford and New York: Oxford University Press. ISBN 0-19-504652-8. 
  • Polemis, Demetrios I. (1968). The Doukai: A Contribution to Byzantine Prosopography. London: The Athlone Press.