Alšožolca
Alšožolca mađ. Alsózsolca | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Mađarska |
Region | Severna Mađarska regija |
Županija | Boršod-Abauj-Zemplen |
Srez | Miškolc |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— | 6.044 |
— gustina | 232,28 st./km2 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 48° 04′ 14″ S; 20° 52′ 49″ I / 48.07068° S; 20.88018° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Površina | 26,02 km2 |
Poštanski broj | 3571 |
Pozivni broj | (+36) 46 |
Veb-sajt | |
http://www.alsozsolca.hu/ |
Alšožolca (mađ. Alsózsolca) je istorijski grad u severnoj Mađarskoj, u županiji Boršod-Abauj-Zemplen (Borsod-Abaúj-Zemplén). Udaljen je 13,4 kilometara od Miškolca, glavnog grada regije.
U 19. i 20. veku u mestu je živela jevrejska zajednica. Godine 1930. u mestu je bilo 75 Jevreja. Nemačka je okupirala Mađarsku u martu 1944. godine, a 10. juna 1944. svi Jevreji iz sela su prevezeni u Aušvic zajedno sa onima iz obližnjih zajednica Felšežolca i Miškolca. Samo trojica Jevreja iz Alšožolca su preživela.[1]
U selu još uvek postoji jevrejsko groblje.[2]
Geografija[uredi | uredi izvor]
Alšožolca se nalazi u niskom području na obali reke Šajo. Selo ima puteve koji vode do Šajolada na jugu, do Felšežolca na severu, kao i ka Ongi koji ide na severoistok. Područje ima veštačka jezera nastala od napuštenih rudnika.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Područje je naseljeno još od praistorije a na samom mestu sela već u 10. i 11. veku. Tu su od 19. veka živeli Mađari. Izvesno je da je naselje ovde postojalo već posle najezde Tatara, a najstariji pisani zapis u kome se to ime pominje datira iz 1281. godine. Ovde je drveni most bio jedini prelaz za Miškolc.
Od 1296. godine selo je pripadalo porodici Banfalvi Barijus, a potom porodici Vaj, gde su obe porodice imale podignutu crkvu. Stanovnici naselja su uglavnom živeli od zemljoradnje.
Tokom rata za nezavisnost 1848-49, kod sela je došlo do bitke, Mađari su razbili rusku vojsku. Artur Gergej je imao svoj štab u selu dva dana. Mor Jokai u svojim spisima piše o sukobima koji se dešavaju duž donjeg dela reke Šajo Lajoša Gozona je ovekoveči kao „junaka iz Žolce“. Peštanski advokat Lajoš Gozon „26. jula 1849. godine , koji se kao major borio za nezavisnost, prešao je reku Šajo sa četom vojnika dobrovoljaca na desnu stranu reke i iznenadio rusku bateriju koja je pucala, i koja se uplašeno povukla“.
Naselje je 2007. godine dobilo titulu grada.
Demografija[uredi | uredi izvor]
Godine 2001. 85% stanovništva u naselju su bili Mađari, 15% su bili Romi.[3] Pored toga, u naselju su živela 2 Slovaka.
Tokom popisa 2011. godine, 85,8% stanovnika se izjasnilo kao Mađari, 12,4% kao Romi, a 0,3% kao Nemci (14% se nije izjasnilo, zbog dvojnog državljanstva, ukupan broj može biti veći od 100%). Verska distribucija je bila sledeća: rimokatolici 32,1%, reformisani 20,5%, grkokatolici 3,4%, luterani 0,2%, nedenominacioni 11,3% (23,6% se nije izjasnilo).[4]