Pređi na sadržaj

Andreja Andrejević (slikar)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Andreja Andrejević
Lični podaci
Datum rođenja(1906-02-25)25. februar 1906.
Mesto rođenjaBerlin, Nemačko carstvo
Datum smrti17. maj 1991.(1991-05-17) (85 god.)
Mesto smrtiBeograd, SFR Jugoslavija
Umetnički rad
PoljeSlikarstvo, ilustracija, grafika

Andreja Andrejević (Berlin, 25. februar 1906Beograd, 17. maj 1991) bio je srpski grafičar, ilustrator i slikar.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Andreja Andrejević bio je sin ksilografa Veljka Kuna i brat Đorđa Andrejevića Kuna. Primivši pravoslavlje (1923), porodica Kun je, po pretku Andrašu, prezime promenila u Andrejević. Posle školovanja u Beogradu, Andreja je pohađao Grafičku školu u Berlinu. Bavio se opremom knjiga i stručnih časopisa, ilustracijom i slikarstvom. U Beogradu je, od 1930. do nacionalizacije 1952. vodio svoju cinkografsku radnju „Ilustra". Zatim je radio kao tehnički urednik u „Mladom pokoljenju", sarađivao sa Vojnoistorijskim institutom i „Dečijom knjigom". Bio je jedan od osnivača ULUPUDS-a. Autor je likovnih rešenja dve poštanske marke (1945), nekoliko plakata i amblema edicija: „Biblioteka nobelovaca", „Zlatno kolo", „100 knjiga". Kao slikar pripadao je tokovima poetskog realizma i umerenog ekspresionizma. Uz vladanje crtežom i zanatom, te poznavanje anatomije, radio pikturalno zasićene, hromatski svedene mrtve prirode i portrete. Njegove radove čuvaju Narodni muzej (Cveće, 1940; Portret Milice Bošković, 1940; Portret Svetislava Boškovića, 1948) i Muzej primenjene umetnosti u Beogradu (Plakat za 1. maj 1949; Plakat Jugoslovenske i narodne armije, 1951).[1]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „ANDREJEVIĆ, Andreja | Srpska enciklopedija”. srpskaenciklopedija.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-05-27.