Ančiki
Ančiki | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Srbija |
Grad | Leskovac |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 42° 59′ 59″ S; 21° 58′ 29″ I / 42.9997° S; 21.9747° I |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 16000 |
Pozivni broj | 016 |
Registarska oznaka | LE |
Ančiki je prigradsko naselje Leskovca, koje je kao naselje počelo da se formira od vremena gradnje Auto-puta bratstvo i jedinstvo, 1959. godine. Za potrebe gradnje tada su na ovom mestu podignuti stacionar tehničkog parka i barake za smeštaj radnika. Od tada se ovo naselje veoma brzo razvijalo i ispunilo čitav prostor od Auto-puta i poslednjih kuća Leskovca do prvih kuća sela Bratmilovce, istočno od Leskovca.
U skorije vreme naselje je postalo poznato po „Omladinskom klubu Ančiki - OKAn” i radu njegovih članova.[1]
Etimologija[uredi | uredi izvor]
U vreme Turaka, na ovom mestu bila je velika utrina, sa visokim, senovitim hrastovima. Tu je bio izgrađen i veći broj hanova, sa sobama za putnike-trgovce, štalama za smeštaj konja i drugim objektima. I upravo to značenje (mesta ranijih hanova) zadržao je i današnji naziv ovog naselja: han — an, hanovi, hančiki (i dijalektu) — 'ančiki.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Interesantan je motiv podizanja ovih hanova baš na ovom mestu. Naime, put koji je sa istoka ulazio u Leskovac bio je u to vreme od izvanrednog značaja. Njime je Leskovac bio spojen ne samo sa Pomoravljem i selima bližeg i daljeg zaleđa njegovog istočnog planinskog oboda, već je to bila i magistralna trasa puta koji je od Manojlovca vodio desnom obalom Južne Morave prema Nišu. Kako je Leskovac u to vreme bio jedan od najjačih trgovačko-zanatskih centara u ovom delu zemlje i jedno od važnijih saobraćajnih raskršća, to su na njegovu pijacu, posebno na vašare, dolazili trgovci sa svih strana.
Oni koji su ovamo dolazili iz udaljenijih gradova i sela i morali da prenoće u Leskovcu, osećali su se mnogo sigurnijim u ovim hanovima nego u samom gradu. Razlog za to bio je taj što se računa da je sredinom prošlog veka u Leskovcu živelo 3.000, a po kasnijim podacima čak oko 5.000 Turaka. A na ovom mestu, u Ančikima, pored hanova bilo je i dosta prostora za smeštaj i većih trgovačkih karavana, pored kojih je ostajao da prenoći i jedan broj goniča.
U hanovima Ančika, ili na ovoj utrini, noćili su i trgovci koji nisu dolazili izdaleka. Dolazilo se obično uoči pijačnog dana. Pijaca bi u Leskovcu trajala do pozno popodne, pa je zato još jedna noć morala da se provede u mestu. A dešavalo se da se i tu, u Ančikima, obave kupoprodajni poslovi pre izlaska na pijacu ili po završenom pijačnom danu (roba je u tim prilikama obično prodavana jeftinije, da se ne bi vraćala). Zato su i Leskovčani bili česti posetioci ovih hanova, naročito u danima pre početka vašara i uoči pijačnih dana.
Inače, na ovom prostoru održavani su i veliki đurđevdanski sabori, na koje su dolazili stanovnici gotovo čitavog grada i 10 do 15 okolnih sela. Za ove sabore se zna još od vremena Turaka, a održavani su sve do Prvog svetskog rata, do vremena kada su Bugari (koji su okupirali Leskovac i ove krajeve) posekli hrastove u Ančikima.[2]
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Panorama Ančikija
-
Ulaz u Ančiki
-
Fabrika za proizvodnju nameštaja
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ b92/Kako su se mladi organizovali i "probudili" Leskovac
- ^ Turistički vodič Leskovca i okoline 1986.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Turistički vodič Leskovca i okoline 1986.