Artur Balfor

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Artur Balfor
Datum rođenja(1848-07-25)25. jul 1848.
Mesto rođenjaVitingemUjedinjeno Kraljevstvo
Datum smrti19. mart 1930.(1930-03-19) (81 god.)
Mesto smrtiVokingUjedinjeno Kraljevstvo
Politička karijera
Politička
stranka
Konzervativna partija
Potpis

Artur Balfor (engl. Arthur James Balfour, 1st Earl of Balfour; Vitingem, 25. jul 1848Voking, 19. mart 1930) bio je engleski državnik i političar iz Konzervativne partije, premijer 1902–1905.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Balfor je rođen u Škotskoj kao najstariji sin u porodici. Ime je dobio po kumu Arturu Velsliju, vojvodi od Velingtona. Studirao je humanističke nauke na univerzitetu Kembridž.

Godine 1874. je kao Konzervativac izabran za člana Parlamenta kao predstavnik grofovije Hartfordšir na godinu dana. 1878. godine je postao privatni sekretar kod svog ujaka, lorda Solsberija.[1]

Kao ministar za Irsku u periodu od 1887. godine do 1891. godine, Balfor se protivio njenoj samoupravi. U Irskoj je dobio nadimak „krvavi Balfor“ zbog surovosti prema pobunjenicima. Postao je premijer 1902. godine i ustanovio je nacionalni sistem srednjoškolskog obrazovanja. Obrazovao je Komitet za odbranu Imperije 1904. godine i pomogao osnivanje "Srdačne Antante" (Entente Cordiale) s Francuskom.[1] Balfor je podneo ostavku u decembru 1905. godine, posle podele kabineta oko ukidanja slobodne trgovine, a zatim je bio svedok poraza torijevaca na opštim izborima 1906. godine.

Godine 1915. je ušao u koalicionu vladu Herberta Askvita kao prvi lord admiraliteta, a 1916. postao ministar spoljnih poslova u novoj koaliciji, na čelu sa Dejvidom Lojdom Džordžom. Na tom položaju Balfor će ostati upamćen po Balforovoj deklaraciji koja podržava ideju o Palestini kao domovini Jevreja.[1]

Pomogao je u proglašenju Versajskog mira i odigrao važnu ulogu u određivanju granica u Evropi posle Prvog svetskog rata.

Balfor je umro 19. marta 1930. godine. Na njegov zahtev, javna sahrana nije bila održana, a on je sahranjen u krugu porodice u selu Vitingem u Škotskoj. Ceremoniju sahrane je obavila crkva Škotske, iako je pripadao i Engleskoj crkvi.

Na osnovu njegove posebne želje, titula grofa je prešla na njegovog brata Džeralda.

Balforova deklaracija[uredi | uredi izvor]

Balforova deklaracija je britanska deklaracija izdata 2. novembra 1917. godine. U deklaraciji se podržava ideja o Palestini kao domovini Jevreja.[1] Napisana je u vidu pisma upućenog lordu Rotšildu, istaknutom cionisti. U njoj se obećava britanska pomoć jevrejskom narodu pod uslovom da poštuju prava nejevrejskih etničkih grupa u Palestini. Dokument deklaracije postao je izuzetno značajan za cionistički pokret, jer je predstavljao svojevrsnu povelju na koju se počeo odlučno pozivati i koristiti je.

Pored finansijske podrške koju je dobio od cionističkih krugova, Balfor je imao i drugih motiva za izdavanje deklaracije, među kojima se ističe činjenica da su krajem 19. veka jevrejske izbeglice iz istočne Evrope preplavile Evropu u kojoj nisu baš rado primane. Na londonskim ulicama organizovane su česte demonstracije protiv Jevreja, a bilo je i sukoba. Arapi iz Palestine smatrali su da Deklaracija krši brojna obećanja koja su im data, a britanska vlada je 1939. godine odustala od principa Deklaracije.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 102. ISBN 86-331-2075-5. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Ilustrovana istorija sveta, Mladinska knjiga, Beograd, 2006.