Arhimandrit Sava (Ognjanović)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sava
(Ognjanović)
Osnovni podaci
Pomesna crkvaSrpska pravoslavna crkva
EparhijaEparhija braničevska
Činarhimandrit
Titulaarhimandrit, iguman Manastira Rukumija
SedišteManastir Rukumija
Godine službeod 27. januara 1977. do 25. maja 1991.
Lični podaci
Svetovno imeVladimir Ognjanović
Datum rođenja(1907-02-13)13. februar 1907.
Mesto rođenjaKlenovnik kod Požarevca, Kraljevina Srbija
Datum smrti25. maj 1991.(1991-05-25) (84 god.)
Mesto smrtiManastir Rukumija, SFRJ
GrobManastir Rukumija

Sava (svetovno Vladimir Ognjanović; Klenovnik kod Požarevca, 13. februar 1907Manastir Rukumija, 25. maj 1991) bio je arhimandrit Srpske pravoslavne crkve, iguman Manastira Rukumije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Arhimandrit Sava (Ognjanović) rođen je 13. februara 1907. godine u selu Klenovnik kod Požarevca, od blagočestivih roditelja oca Milana i majke Živane.[1] Prilikom krštenja je dobio ime Vladimir.[1]

Oženio se Petrijom, sa kojom je dobio dva sina i ćerku.[2] Desilo se da se Petrija razbolela, teško stradala od zlih duhova, i legla na samrtnu postelju.[2] Tada se zbilo čudo Božije koje je Vladimira Ognjanovića zauvek uputilo na sveusrdno služenje Hristu.[3] Kad mu se supruga podigla dogovorili su se da Vladimir ode u monaštvo u znakblagodarnosti Bogu, ali kad decu izvedu na pravi put.[3] Pred Drugi svetski rat, budući podvižnik rukumijski rukovodio je izgradnjom Crkve Uspenja Presvete Bogorodice u Klenovniku.[4] I kao mirjanin, bio je od Boga obdaren mudrošću i blagodaću da uteši i pouči one koji su mu dolazili.[4]

Godine 1958, po blagoslovu svog duhovnika, hilandarskog proigumana Mihaila (Matića) i episkopa braničevskog Hrizostoma, došao je u Manastir Rukumiju, blizu sela Klenovnika.[5] Zatekao je samo hram i jednu oronulu, staru zgradu. Ovde je 18. januara 1958. godine godine zamonašen od strane episkopa braničevskoga gospodina Hrizostoma (Vojinovića), dobivši monaško ime Sava. Rukopoložen je u čin jerođakona 19. januara a u čin jeromonaha 27. januara 1977.[5] Tada je postavljen i za starešinu Manastira Rukumije nakon upokojenja igumanije Angeline.[6]

Za vreme njegovog starješinstva urađeni su konak za monahe je već 1962. godine sagrađen konak sa spratom desetak metara zapadno od manastira sa 25 soba, dug 25, a širok 8 metara.[6] Konak je projektovao i u njegovom građenju živo učestvovao otac Sava. Sagrađene su ekonomske zgrade da bi se stvorili uslovi za normalan život monaha i monahinja; staje za stoku, koš za kukuruz, podrume, strugara, garaža za ostavljanje poljoprivrednih mašina, radionica.[7] Za prihvatanje sve većeg broja vernika i potrebe manastirskog bratstva i sestrinstva načinjena je trpezarija sa kunjihom i jednim povećim odeljenjem. Crkvena porta i vinograd omeđeni su 382 metra dugom betonskom ogradom, a na ulazu u portu podignuta je zvonara sa 4 zvona.[7]

Veliki konak ispred crkve sagrađen je ciglom koju je on sa tadašnjim sestrinstvom manastira i vernicima pravio: ukupno 100.000 komada.[8] Umesto maltera, koristio se blatom pomešanim sa plevom, jer para za uobičajeni građevinski materijal nije imao.[9] Uzsve ovo, svojom rukom je popunio sve naprsline na crkvi cementnim malterom, što je bio veliki i stručan posao. Savinim zauzimanjem Rukumija je izrasla u nezaobilaznu bogomolju.[9] Uveo je bogoslužbeno pravilo u Crkvi i stari poredak u manastiru, što važii danas, a Rukumiju je počeo da posećuje veliki broj vernika iz okoline, pa i iz udaljenih krajeva i šire.[10]

Upokojio se u Gospodu 25. maja 1991. godine u Manastiru Rukumiji.[11] Opelo je izvršio episkop braničevski gospodin Sava (Andrić), sa desetak sveštenika i sveštenomanaha, u prisustvu velikog broja duhovne dece i naroda. Sahranjen je na manastirskom groblju.[11]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Manastir Rukumija | Manastiri u Srbiji”. manastiriusrbiji.com (na jeziku: bošnjački). 2015-03-01. Pristupljeno 2023-12-26. 
  2. ^ a b „BORBA ZA VERU - Otac Sava Rukumijski (izabrane pouke): Bog pomaže odmah, samo da ga mi prizovemo”. borbazaveru.info. Pristupljeno 2023-12-26. 
  3. ^ a b „O manastiru - Manastir Rukumija”. manastirrukumija.net. Pristupljeno 2023-12-26. 
  4. ^ a b Dobrocinstvo (2020-04-03). „Manastiri Rukumija i Zaova”. Dobročinstvo (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-12-26. 
  5. ^ a b Jovana (22. novembar 2011). „PRAVOSLAVLjE: Manastir - Rukumija”. PRAVOSLAVLjE. Pristupljeno 2023-12-26. 
  6. ^ a b „BORBA ZA VERU - Priča o bratstvu mn. Rukumija”. borbazaveru.info. Pristupljeno 2023-12-26. 
  7. ^ a b „BORBA ZA VERU - Priča o manastiru Rukumiji”. borbazaveru.info. Pristupljeno 2023-12-26. 
  8. ^ „Nekoliko čuda iz manastira Rukumija (molitve za nerotkinje)”. Svetosavsko Hodočašće (na jeziku: srpski). 2015-04-08. Pristupljeno 2023-12-26. 
  9. ^ a b „Manastir Rukumija | Saznaj Lako” (na jeziku: srpski). 2014-11-03. Pristupljeno 2023-12-26. 
  10. ^ Vujović, Aleksandar (2018-04-17). „Jeromonah Simeon: Srbine, veruj u Boga i bori se do kraja!”. Novi Standard (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-12-26. 
  11. ^ a b „MANASTIR RUKUMIJA-Legenda o Jelici Devojci – GOLD RADIO Branicevo” (na jeziku: engleski). 2016-04-15. Pristupljeno 2023-12-26. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]