Arhimandrit Sava (Ognjanović)
Sava (Ognjanović) | |
---|---|
Osnovni podaci | |
Pomesna crkva | Srpska pravoslavna crkva |
Eparhija | Eparhija braničevska |
Čin | arhimandrit |
Titula | arhimandrit, iguman Manastira Rukumija |
Sedište | Manastir Rukumija |
Godine službe | od 27. januara 1977. do 25. maja 1991. |
Lični podaci | |
Svetovno ime | Vladimir Ognjanović |
Datum rođenja | 13. februar 1907. |
Mesto rođenja | Klenovnik kod Požarevca, Kraljevina Srbija |
Datum smrti | 25. maj 1991.84 god.) ( |
Mesto smrti | Manastir Rukumija, SFRJ |
Grob | Manastir Rukumija |
Sava (svetovno Vladimir Ognjanović; Klenovnik kod Požarevca, 13. februar 1907 — Manastir Rukumija, 25. maj 1991) bio je arhimandrit Srpske pravoslavne crkve, iguman Manastira Rukumije.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Arhimandrit Sava (Ognjanović) rođen je 13. februara 1907. godine u selu Klenovnik kod Požarevca, od blagočestivih roditelja oca Milana i majke Živane.[1] Prilikom krštenja je dobio ime Vladimir.[1]
Oženio se Petrijom, sa kojom je dobio dva sina i ćerku.[2] Desilo se da se Petrija razbolela, teško stradala od zlih duhova, i legla na samrtnu postelju.[2] Tada se zbilo čudo Božije koje je Vladimira Ognjanovića zauvek uputilo na sveusrdno služenje Hristu.[3] Kad mu se supruga podigla dogovorili su se da Vladimir ode u monaštvo u znakblagodarnosti Bogu, ali kad decu izvedu na pravi put.[3] Pred Drugi svetski rat, budući podvižnik rukumijski rukovodio je izgradnjom Crkve Uspenja Presvete Bogorodice u Klenovniku.[4] I kao mirjanin, bio je od Boga obdaren mudrošću i blagodaću da uteši i pouči one koji su mu dolazili.[4]
Godine 1958, po blagoslovu svog duhovnika, hilandarskog proigumana Mihaila (Matića) i episkopa braničevskog Hrizostoma, došao je u Manastir Rukumiju, blizu sela Klenovnika.[5] Zatekao je samo hram i jednu oronulu, staru zgradu. Ovde je 18. januara 1958. godine godine zamonašen od strane episkopa braničevskoga gospodina Hrizostoma (Vojinovića), dobivši monaško ime Sava. Rukopoložen je u čin jerođakona 19. januara a u čin jeromonaha 27. januara 1977.[5] Tada je postavljen i za starešinu Manastira Rukumije nakon upokojenja igumanije Angeline.[6]
Za vreme njegovog starješinstva urađeni su konak za monahe je već 1962. godine sagrađen konak sa spratom desetak metara zapadno od manastira sa 25 soba, dug 25, a širok 8 metara.[6] Konak je projektovao i u njegovom građenju živo učestvovao otac Sava. Sagrađene su ekonomske zgrade da bi se stvorili uslovi za normalan život monaha i monahinja; staje za stoku, koš za kukuruz, podrume, strugara, garaža za ostavljanje poljoprivrednih mašina, radionica.[7] Za prihvatanje sve većeg broja vernika i potrebe manastirskog bratstva i sestrinstva načinjena je trpezarija sa kunjihom i jednim povećim odeljenjem. Crkvena porta i vinograd omeđeni su 382 metra dugom betonskom ogradom, a na ulazu u portu podignuta je zvonara sa 4 zvona.[7]
Veliki konak ispred crkve sagrađen je ciglom koju je on sa tadašnjim sestrinstvom manastira i vernicima pravio: ukupno 100.000 komada.[8] Umesto maltera, koristio se blatom pomešanim sa plevom, jer para za uobičajeni građevinski materijal nije imao.[9] Uzsve ovo, svojom rukom je popunio sve naprsline na crkvi cementnim malterom, što je bio veliki i stručan posao. Savinim zauzimanjem Rukumija je izrasla u nezaobilaznu bogomolju.[9] Uveo je bogoslužbeno pravilo u Crkvi i stari poredak u manastiru, što važii danas, a Rukumiju je počeo da posećuje veliki broj vernika iz okoline, pa i iz udaljenih krajeva i šire.[10]
Upokojio se u Gospodu 25. maja 1991. godine u Manastiru Rukumiji.[11] Opelo je izvršio episkop braničevski gospodin Sava (Andrić), sa desetak sveštenika i sveštenomanaha, u prisustvu velikog broja duhovne dece i naroda. Sahranjen je na manastirskom groblju.[11]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b „Manastir Rukumija | Manastiri u Srbiji”. manastiriusrbiji.com (na jeziku: bošnjački). 2015-03-01. Pristupljeno 2023-12-26.
- ^ a b „BORBA ZA VERU - Otac Sava Rukumijski (izabrane pouke): Bog pomaže odmah, samo da ga mi prizovemo”. borbazaveru.info. Pristupljeno 2023-12-26.
- ^ a b „O manastiru - Manastir Rukumija”. manastirrukumija.net. Pristupljeno 2023-12-26.
- ^ a b Dobrocinstvo (2020-04-03). „Manastiri Rukumija i Zaova”. Dobročinstvo (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-12-26.
- ^ a b Jovana (22. novembar 2011). „PRAVOSLAVLjE: Manastir - Rukumija”. PRAVOSLAVLjE. Pristupljeno 2023-12-26.
- ^ a b „BORBA ZA VERU - Priča o bratstvu mn. Rukumija”. borbazaveru.info. Pristupljeno 2023-12-26.
- ^ a b „BORBA ZA VERU - Priča o manastiru Rukumiji”. borbazaveru.info. Pristupljeno 2023-12-26.
- ^ „Nekoliko čuda iz manastira Rukumija (molitve za nerotkinje)”. Svetosavsko Hodočašće (na jeziku: srpski). 2015-04-08. Pristupljeno 2023-12-26.
- ^ a b „Manastir Rukumija | Saznaj Lako” (na jeziku: srpski). 2014-11-03. Pristupljeno 2023-12-26.
- ^ Vujović, Aleksandar (2018-04-17). „Jeromonah Simeon: Srbine, veruj u Boga i bori se do kraja!”. Novi Standard (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-12-26.
- ^ a b „MANASTIR RUKUMIJA-Legenda o Jelici Devojci – GOLD RADIO Branicevo” (na jeziku: engleski). 2016-04-15. Pristupljeno 2023-12-26.