Pređi na sadržaj

Astma u trudnoći

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Astma u trudnoći je bolest koja se češća javlja kod žena u fertilnom dobu i koja prema istraživanjima komplikuje tok 4-8% svih trudnoća, a kod nekih žena se po prvoi put manifestuje u trudnoći. Efekat trudnoće na astmu je različit; pogoršanje je češće od poboljšanja, ali većina trudnica nema teške napade. Efekat astme na trudnoću takođe varira, ali kod ovih trudnica postoji povećani rizik od prevremenog porođaja i zaostajanja u razvoju fetusa.[1]

Kliničkom slikom dominiraju napadi kašlja, uglavnom suvog, osećaj „stezanja“ i „piskanja“ u grudima i / ili otežano disanje čiji intenzitet može ometati normalne aktivnosti trudnice tokom dana, ali i sprečiti pravilan san. Ponekad se ovi poremećaji mogu povezati sa znacima upale (bakterijske ili virusne) respiratornog sistema.

obro kontrolisana astma doprinosi pravilnom toku trudnoće i razvoju fetusa. Provera tehnike uzimanja leka i nastavak upotrebe osnovnih lekova (inhalacioni kortikosteroidi) u trudnoći, njihovo pravovremeno uvođenje i primena u dovoljnim dozama smanjuje potrebu za njihovom sistematskom upotrebom i smanjuje potrebu za češćom upotrebom inhalacionih bronhodilatatora.

Promena prethodnog inhalacionog kortikosteroida u budezonid tokom trudnoće može imati blagotvoran psihološki efekat kod trudnice sa astmom.

Svaki lek u trudnoći nosi rizik, pa i bilo koji lek kojim se leči astmu, prema američkoj Upravi za hranu i lekove (FDA), ne može se reći da je potpuno bezopasan, a rizik od uzimanja antiastmatičnih lekova je daleko manji od rizika od pogoršanja bolesti.

Opšte informacije[uredi | uredi izvor]

Kontrola astme i disanja tokom trudnoće je veoma važna, jer snabdevanje organizma majke i fetusa kiseonikom zavisi od majčinog disanja. Tokom pogoršanja bolesti ili napada astme, stanje ploda može biti ozbiljno ugroženo Takođe, nekontrolisana astma povećava rizik od preranog porođaja.

Primena lekova protiv astma je manje štetna za plod nego što može naštetiti napad astme i duže trajanje nedostatka kiseonika, i zato je bolje koristiti i najmanju dozu lekova koji mogu zadržati astmu pod kontrolom.

Optimalna kontrola astme u trudnoći uključuje četiri integralne komponente:[2]

  • objektivnu procenu plućnih funkcija majke i rast i razvoj ploda,
  • izbegavanje ili kontrola precipitirajućih faktora iz okoline,
  • primenu adekvatne terapije
  • edukacija pacijenta.

Preporučuje se primena inhalacione terapije ( Ventolina ikoji pripada bronhodilatorima beta 2 agonista, kratkog dejstva,[3] i izbegavanje sistemske terapije, kad god to težina kliničke slike astme dozvoljava.[2]

Epidemiološke studije su pokazale da se približno 1-4% trudnoća komplikuje bronhijalnom astmom, mada mnogi istraživači smatraju da su podaci potcenjeni, jer kod mnogih trudnica astma prethodno nije dijagnostikovana.[2]

Neadekvatno i nedovoljno lečena astme kod trudnica je čest slučaj, iz neopravdanog straha od farmakoloških efekata na plod. Mnoga studija, međutim, pokazuju da teška, loše kontrolisana astma donosi velike opasnosti ne samo po života majke već i ploda.[2]

Smanjenje rizik od astme u trudnoći[uredi | uredi izvor]

Kada planiraju trudnoću, osobe sa astmom moraju preduzeti određene preventivne mera kako bi bolest doveli u optimalno stanjei time:

  • smanjili učestalost napade otežanog disanja i gušenja,
  • smanjili intenzitet napada
  • skratili trajanje napada
  • izbegle potrebu za posetu hitnim službama.

Za sve trudnice, a posebno one sa astmom, važno je izbegavati upale, kao i izlaganje iritantima sluzokože respiratornog sistema (duvanski dim, prašina, određena kozmetika). Prestanak pušenja je važan činilac jer deca kod kojih su majke pušile tokom trudnoće razvijaju veći procenat astme. Izloženost alergenima iz okoline treba izbegavati kod trudnica sa alergijskom astmom.

Prekomerno ispiranje nozdrva fiziološkim rastvorom posebno je važno za trudnice sa znacima alergijskog zapaljenja sluzokože nosa i očiju.

Kontroli astme tokom trudnoće doprinosi i:

  • izbegavati upale,
  • izbegavati izlaganje iritantima sluzokože respiratornog sistema (duvanski dim, prašina, određena kozmetika).
  • prestanak pušenja je važan činilac jer deca kod kojih su majke pušile tokom trudnoće razvijaju veći procenat astme. Izloženost alergenima iz okoline treba izbegavati kod trudnica sa alergijskom astmom.
  • boravak u prostorijama sa dovoljno vlažnim vazduhom,
  • izbegavanje izlaganja hladnoći, vlagi, magli,
  • adekvatno lečenje virusnih i bakterijskih upala disajnih puteva.

Prema trenutnim saznanjima, intranazalna primena flutikazona, mometazona, budezonida u preporučenim dozama u uslovima smanjene prohodnosti nosa je sigurna.

Budući da ulazak kiselog sadržaja iz želuca u jednjak i gorušica mogu pogoršati astmu, trudnicama se savetuje da:

  • izbegavaju hranu koja izaziva gorušicu,
  • da jedu nekoliko puta dnevno u malim obrocima,
  • odlaze na spavanje najmanje tri sata nakon večernjeg obroka
  • spavaju na uzdignutom uzglavlju.

Lečenje astme u trudnoći[uredi | uredi izvor]

Trudnoća obično ne menja uobičajeni način lečenja astme. Inhalacioni bronhodilatatori i kortikosteroidi su prva linija odbrane u održavanju postojećeg stanja. Teofilin se više ne preporučuje za rutinsku upotrebu u trudnoći. U akutnim pogoršanjima, metilprednizolon 60 mg dat intravenski može se primenjivati svakih 6 sati tokom 24 do 48 sati, a zatim prednizon oralno u prilagođenoj dozi.[1]

Da bi se skratio napad otežanog udaha i ublažio njegov intenzitet u trudnoći, kao i kod svih pacijenata sa astmom, neophodno je započeti terapiju sa upotrebom bronhodilatatora kratkog dejstva - inhalacionih beta-2-agonista (samih ili sa inhalacijskim antiholinergicima) zbog njihoog brzog efekata na glatke mišiće bronhija.

Ne postoji zabrana upotrebe inhalacionih beta-2-agonista kratkog dejstva u trudnoći, pri čemu se u terapiji daje prednost salbutamolu. Manje se zna o beta-2-agonistima dugotrajnog delovanja (salmeterol i formoterol), ali nema potrebe za prekidom u prvom tromesečju, a mogu se uzimati u drugom i trećem kako bi se održala dobra kontrola astme.

Nema dovoljno podataka o upotrebi inhalacionih antiholinergika tokom trudnoće za davanje sigurnih preporuka, pa su oni ostavljeni kao krajnje sredstvo u kontroli akutnih napada astme, kada su inhalacioni beta-2-agonist i intravenski kortikosteroidi nedovoljni.

O upotrebi nhalacionih kortikosteroida što je ranije moguće, određivanje doza koje efikasno smiruju zapaljenske događaje u napadu, i mogućnost njihove kratkotrajne upotrebu i postepeno smanjenje doze, lekar odlučuje, tek nakon češćih pregleda i stanja trudnice.

Većina pulmologa smatra da su antagonisti leukotriena efikasan dodatak astmi kod trudnica koje nisu reagovale na druge antiastmatične lekove pre trudnoće. Pokazalo se da antagonisti leukotriena nisu visoko teratogeni, s tim da je sprovedeno istraživanje koje još uvek nije dovoljno opsežno za davanje preporuka.

Preparati teofilina danas se retko koriste u lečenju astme, ali je potvrđena sigurnost njihove upotrebe u preporučenim dozama tokom trudnoće, ako drugi lekovi ne pružaju zadovoljavajuću kontrolu bolesti.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Hrvatska, Placebo d o o Split i MSD. „MSD priručnik dijagnostike i terapije: Astma u trudnoći”. www.msd-prirucnici.placebo.hr (na jeziku: hrvatski). Pristupljeno 2021-06-14. 
  2. ^ a b v g Ristić L., I. Stanković, T. Pejčić, M. Rančić, D. Đorđević, i Đ. Živković. 2001. Astma u trudnoći. Acta Facultatis Medicae Naissensis 18, (3): 182-187.
  3. ^ Nikolic, Stanko (2013-10-21). „Astma u trudnoći”. Bronhitis (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-06-14. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Executive summary: Management of asthma during pregnancy. Journal of Allergy and Clinical Immunology, 93(1): 139
  • Anderson, H.R., Butland, B.K., Strachan, D.P. (1994) Trends in prevalence and severity of childhood asthma. BMJ, 308(6944): 1600-4
  • Brancazio, L.R., Laifer, S.A., Schwartz, T. (1997) Peak expiratory flow rate in normal pregnancy. Obstet Gynecol, 89(3): 383-6
  • Clark, S.L. (1993) The National Asthma Education Program Working Group on Asthma and Pregnancy- Asthma in Pregnancy. Obstet Gynecol, 83:1036-1040
  • Countretas, G., Guttetiez, M., Berioz, T., i dr. (1991) Ventilatory drive and respiratory muscle function in pregnancy. Am Rev Resp Dis, 1144, str. 873-841
  • Hornby, P.J., Abrahams, T.P. (1996) Pulmonary pharmacology. Clin Obstet Gynecol, 39, str. 17-35
  • Jana, N., Vasisthy, K., Sacha, S.C. (1995) Effect of bronchial asthma on source of pregnancy and perinatal outcome. J Obstet Gynecol, 212, 227-232
  • Juniper, E.F., Daniel, E.E., Roberts, R.S., Kline, P.A., Hargreave, F.E., Newhouse, M.T. (1991) Effect of pregnancy on airway responsiveness and asthma severity: Relationship to serum progesterone. Am Rev Respir Dis, 143(3 Pt 2): S78
  • Kelly, Y.J., Brabin, B.J., Milligan, P., Heaf, D.P., Reid, J., Pearson, M.G. (1995) Maternal asthma, premature birth, and the risk of respiratory morbidity in schoolchildren in Merseyside. Thorax, 50(5): 525-30
Klasifikacija
Spoljašnji resursi
Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).