Ahemenidski Egipat

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Istorija ahemenidskog Egipta obuhvata dve faze: period od persijske okupacije do 402. godine kada je Egipat bio jedna od persijskih satrapija i period od 343. godine p. n. e. tj. ponovnog pada Egipta pod Persijsku vlast do 332. godine p. n. e. kada je makedonski car Aleksandar Veliki osvojio satrapiju i priključio je svome carstvu.

Prva faza[uredi | uredi izvor]

Egipat je persijskoj vlasti potčinio naslednik Kira Velikog, Kambiz II. Kambizov pohod na Egipat detaljno je opisao Herodot u svojoj drugoj knjizi. Herodot iskazuje izrazito neprijateljski stav prema Kambizu i naziva ga „nerazumnim i ludim čovekom“ . Invaziji je prethodilo odvajanje Kipra od Egipta i sklapanje sporazuma sa Arabljanima na Sinajskom poluostrvu. Egipćani su se sukobili sa Persijancima na najistočnijem rukavcu Nila. U prvoj bici su odlučno potučeni i primorani na povlačenje u Memfis. Memfis je opkoljen i nakon deset dana i osvojen. Egipatski kralj Psametih III je zarobljen.

Nemiri u Persijskom carstvu trajali su sve do Kambizove smrti i dolaska Darija I Velikog na vlast. Nakon gušenja pobuna, Darije se posvetio ratu sa Grcima stavljajući Egipat u drugi plan. Egiptom su vladali satrapi čija je moć bila velika. Praktično, oni su bili samostalni vladari. Tako je satrap Arianida svojim namerama da se otcepi od Ahemenidskog carstva primorao Darija da 517. godine p. n. e. lično dođe u Egipat. Arianida je osuđen na smrt. Egipat je bio žitnica Persijskog carstva. Potom je Darije dovršio kanal od Nila do Crvenog mora čije je iskopavanje započeo kralj Neho. Darije je, suprotno svom prethodniku, poštovao egipatske bogove i iskazao poštovanje ubijenom biku Apisu. Nakon Darijeve smrti, Egipćani pod vođstvom Kabaša dižu ustanak. Novi car Kserks ugušio je ustanak, a Kabaša je ubijen. Još jedan ustanak podigli su Egipćani nakon Kserksove smrti (463. p. n. e.). Ovaj ustanak poznat je pod nazivom „Inarov ustanak“ po njegovom vođi. U ustanak su se upleli i Atinjani koji su, na čelu Delskog saveza, nastavili rat sa Persijom. Ustanak je završen neuspehom. Ugušio ga je Megabaz, satrap Sirije. Koristeći se građanskim ratom u Persiji, Amirtej II diže ustanak i proteruje Persijance iz Egipta (402. p. n. e.).

Druga faza[uredi | uredi izvor]

Faraon Nektaneb II, vladar Tridesete dinastije, bio je poslednji Egipćanin koji je nosio dvostruku krunu. Persijski car Artakserks III pokreće 343. godine p. n. e. pohod na Egipat. On je završen uspehom, a Egipat ponovo potpada pod persijsku vlast. Tridesetprvu egipatsku dinastiju činili su persijski vladari: Artakserks III, Artakserks IV, Darije III. Persijanci su vršili skrnavljenja egipatskih svetinja. Vrhunac je bio ubistvo svetog bika Apisa. Zbog toga su Makedonci u Egiptu dočekani kao oslobodioci. Persijski satrap nije pružao otpor. Aleksandar je ušao u Memfis gde je proglašen novim faraonom.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]