Babrak Karmal

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Babrak Karmal
Lični podaci
Datum rođenja(1929-01-06)6. januar 1929.
Mesto rođenjaKamari, Avganistan
Datum smrti3. decembar 1996.(1996-12-03) (67 god.)
Mesto smrtiMoskva, Rusija
ReligijaIslam
Profesijapolitičar
Politička karijera
Politička
stranka
Narodna demokratska partija Avganistana
predsednik Prezidijuma Revolucionarnog veća
27. decembar 1979 — 24. novembar 1986.
PrethodnikHafizula Amin
NaslednikMadži Mohamad Čamkani
predsednik Veća ministara
27. decembar 1979 — 11. jun 1981.
PrethodnikHafizula Amin
NaslednikSultan Ali Keštmand
generalni sekretar CK NDPA
27. decembar 1979 — 4. maj 1986.
PrethodnikHafizula Amin
NaslednikMohamad Nadžibula

Babrak Karmal (Kamari, 6. januar 1929Moskva, 3. decembar 1996) bio je avganistanski političar i komunista, sekretar vladajuće Narodne demokratske partije Avganistana (1979—1986) predsednik (1979—1986) i premijer Avganistana (1979—1981).

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 1929. u blizini Kabula u porodici generala avganistanske armije.[1][2] Karmalovi preci po očevoj liniji su poreklom iz indijskog Kašmira, iz kojeg su se odselili u vreme kada je Kašmir bio deo kraljestva Durani.[3] Majka mu je bila Puštunka iz plemena Gilzaj. Prvobitno je njegovo ime bilo Sultan Husein, koje je on zatim promenio u tipično avgansko ime.

Za vreme studija na Univerzitetu u Kabulu usvojio je ideje komunizma. Godine 1965, pridružio se Narodnoj demokratskoj partiji Avganistana. Bio je vođa partijske frakcije Parčam.[4] Od 1965. godine do 1973. godine bio je poslanik u avganistanskom parlamentu.

Nakon Saur revolucije 1978. godine, postao je zamenik predsednika Revolucionarnog veća. Nakon što je unutar NDPA ojačala frakcija Halk, Karmal je u leto 1978. godine smenjen sa ove funkcije i postavljen za ambasadora Avganistana u Čehoslovačkoj.[5] Nakon neuspešnog pokušaja parčamovaca da izvrše puč u jesen 1978. godine, Karmal je bio optužen za organizovanje zavere protiv vlade u Kabulu i smenjen sa funkcije ambasadora. Nije se vratio u zemlju, pa je ostao u egzilu.

Vođa Avganistana[uredi | uredi izvor]

Nakon ulaska sovjetskih snaga u Avganistan decembra 1979. godine i smrti dotadašnjeg vođe Hafizule Amina, postao je glavni sekretar NDPA, predsednik Revolucionarnog veća i predsednik Veća ministara.[6] S funkcije premijera sišao je 1981. godine.

Pošto nije uspeo da poboljša stanje u državi tokom sovjetske intervencije, bio je 4. maja 1986. odlukom 18. sednice NDPA oslobođen funkcije glavnog sekretara partije zbog „zdravstvenih razloga“, ali je i dalje ostao član Politbiroa.[7] U potpunosti je uklonjen s vlasti pod uticajem promena u Sovjetskom Savezu nakon dolaska Mihaila Gorbačova. Krajem 1986. godine, smenjen je sa funkcije predsednika Revolucionarnog veća.

Kasniji život[uredi | uredi izvor]

Nakon odlaska s vlasti bio je prisiljen na odlazak u izgnanstvo, a živeo je u dači u blizini Moskve.[8] Njegov naslednik, Mohamad Nadžibula, iz nepoznatih ga je razloga pozvao natrag u Avganistan kako bi ojačao legitimitet svoje vlade. Nakon pada Nadžibuline vlade i pobede mudžahedina u građanskom ratu 1992. godine, Karmal je ponovno otišao u Moskvu.

U kasnijim godinama, zdravstveno stanje mu se pogoršalo. Imao je bolest bubrega. Umro je 3. decembra 1996. godine u Centralnoj klinici u Moskvi.[9][10]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ H. Kakar & M. Kakar 1997, str. 65.
  2. ^ Clements 2003, str. 141.
  3. ^ Wahab & Youngerman 2007, str. 156.
  4. ^ Rasanayagam 2005, str. 49.
  5. ^ Rasanayagam 2005, str. 296.
  6. ^ Braithwaite 2011, str. 103–104.
  7. ^ Kalinovsky 2011, str. 97.
  8. ^ Kalinovsky 2011, str. 98.
  9. ^ „Babrak Karmal”. Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 15. 03. 2013. 
  10. ^ Whitaker, Raymond (06. 12. 1996). „Obituary: Babrak Karmal”. The Independent. Independent Print Limited. Pristupljeno 15. 03. 2013. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]