Baletska škola „Lujo Davičo”

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Baletska škola „Lujo Davičo”
Baletska škola „Lujo Davičo”
Tipumetnička škola
Sektorjavna ustanova
LokacijaKnez Miletina 8
Beograd
Država Srbija
DirektorIva Bojović Petković
Smeroviklasičnog baleta, savremene igre i narodne igre
Veb-sajtZvanični veb-sajt

Baletska škola „Lujo Davičo” je umetnička škola za osnovno i srednje igračko obrazovanje.

Organizovanje Nastave[uredi | uredi izvor]

Školovanje traje osam godina i obuhvata osnovnu baletsku školu (četiri godine) koju učenici pohađaju paralelno sa obaveznom osnovnom školom i srednju baletsku školu (četiri godine), koju pohađaju učenici kojima je igra profesionalno opredeljenje i koja osim stručnih igračkih obuhvata i opšteobrazovne predmete. Organizuje se u Beogradu u:

  • matičnoj zgradi, ul. Knez Miletina 8
  • prostoru Sportske gimnazije, ul. Herceg Stjepana 7.

Oba prostora su na opštini Stari grad.

Osnovno baletsko obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Osnovno baletsko obrazovanje se realizuje kroz odsek klasičan balet u Beogradu i izdvojenim odeljenjima u Kragujevcu, Čačku i Boru:

  1. Kragujevac - Centar za negovanje tradicionalne kulture "Abrašević"
  2. Čačak - Dom kulture
  3. Bor - Muzička škola "Miodrag Vasiljević"

Srednje baletsko obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Srednje baletsko obrazovanje obuhvata obrazovne profile:

  • igrač klasičnog baleta,
  • igrač savremene igre i
  • igrač narodne igre.

Škola je osnovana kao klasična baletska škola po ugledu na rusku baletsku školu i zasnovana na principima metodike klasičnog baleta pedagoga Agripine Vaganove. Do 1988. godine ovo usmerenje je bilo jedino. Tada je na inicijativu Ansambla «Kolo» osnovan folklorni odsek, koji danas nosi naziv Odsek narodna igra. Izmenama i dopunama Nastavnog plana i programa za srednje baletsko obrazovanje iz 2003. godine stvoreni su uslovi za formiranje i rad Odseka savremena igra. Čime se ispuljava potreba velikog broja učenika za edukacijom u ovoj igračkoj formi. Brojne radionice savremene igre u okviru BITEF-a i Beogradskog fesivala igre, kao i dolazak pedagoga i igrača u organizaciji Francuskog i Britanskog kulturnog centra imali su veliki uticaj na afirmaciju ovog odseka. Školske 2006/07 godine školu je završila prva generacija Odseka savremene igre, u klasi Isidore Stanišić.

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Ime škole[uredi | uredi izvor]

Škola je dobila ime po Luju Daviču, baletskom igraču, pedagogu i kompozitoru. Radio je kao nastavnik ritmičke gimnastike u Muzičkoj školi „Stanković“ i na Muzičkoj akademiji. Baletska škola "Lujo Davičo" u Beogradu, osnovana 1947. godine, od 1960. godine nosi njegovo ime.

Baletska škola Lujo Davičo
Tabla sa imenom škole

Umetnička igra u Jugoslaviji pre osnivanja škole[uredi | uredi izvor]

Umetnička igra se učila u privatnim, predratnim baletskim školama u Beogradu i to samo jedan predmet, klasičan balet. Svoje privatne škole imali su Nina Kirsanova i Milorad Jovanović. Đak Nine Kirsanove, primabalerine beogradskog baleta, soliste u trupi Ane Pavlove, bio je Milorad Mišković solista baleta Narodnog pozorišta, zvezda Pariza i pozornica sveta. Milorad Jovanović pored svoje privatne baletske škole vodio je i baletski odsek pri Muzičkoj akademiji. Otvaranjem Baletske škole zajedno sa pedagozima u Školu dolaze i njihovi učenici. Osnivanje škole Osnivač je Republika Srbija.

Baletska škola, koja danas nosi ime "Lujo Davičo" osnovana je 2. oktobra 1947. godine u Beogradu, kao prva državna baletska škola u tadašnjoj Jugoslaviji. Nastala je integracijom Baletskog odseka pri Muzičkoj akademiji i baletskog studija Opere Narodnog pozorišta, sa ciljem da se stvori državna ustanova za školovanje igrača i obnovi baletski ansambl Beogradskog pozorišta. Osnivač i direktor škole od 1947-1949 je Ani Radošević (1915 – 2004), balerina, koreograf, operski reditelj, tadašnji organizacioni rukovodilac baletskog studija Opere Narodnog pozorišta. Prvi nastavnici bili su baletski pedagozi i eminentni umetnici: Nina Kirsanova, primabalerina, Milorad Mile Jovanović, vrsni pedagog (sastavljač prvog nastavnog plana i programa Škole), Maga Magazinović (među prvima u Evropi otvarila je školu za ritmiku i plastiku), Jelena Vajs, Smilja Mojić, Sima Laketić, Olga Jakovljević, Danica Živanović, Vjera Štambuk, kao i muzički saradnici Milan Zamurović i Maržana Popović. Osnovana kao Državna baletska škola 1947., od 1948. nosi naziv Srednja baletska škola u kojoj se od 1950. školovanje produžava na osam godina (četiri razreda niže i četiri razreda srednje škole) bez opšteobrazovne nastave, pa učenici paralelno pohađaju redovne srednje škole.[1]

Prvi nastavnici[uredi | uredi izvor]

Prvi nastavnici, kao i prvi učenici Državne baletske škole dolaze iz ovih studija. Mnogi od njih su članovi ili solisti Baleta, svi oni vežbaju u Školi, a među njima su i prvi igrači Rut Parnel i Dimitrije Parlić. Prema nivou znanja razvrstani su u razrede i onima koji su to želeli omogućeno je ubrzano završavanje škole. Po rečima Ani Radošević ubrzo je iz Škole stigla cela jedna generacija sposobnih mladih ljudi, koja će godinama biti jezgro beogradskog baleta: Rut Parnel, Katarina Obradović, Milica Jovanović, Jovanka Bjegojević, Bojana Perić, Dušan Trninić, Gradimir Hadžislavković, a Duška Sifnios i Ljubinka Dobrijević zablistaće u trupi Morisa Bežara.

Prostorije Škole nalazile su se nedaleko od Narodnog pozorišta u Ulici Braće Jugovića broj 6, u zgradi u kojoj je danas Bioskop "Balkan". Rad Škole je organizovan po modelu ruske baletske šestogodišnje škole, po programu za forsirane učenike. Po ovom programu stručni igrački predmeti (klasičan balet, klasična podrška, istorijske igre, ritmika, klavir) izučavali su se svih šest godina, a opšteobrazovni samo u šestom razredu. Podela na nižu (od I do IV razreda) i srednju školu (V i VI razred) bila je samo formalna. Tek od 1960. godine ponovo se uvode opšteobrazovni predmeti, čija se nastava u prvo vreme organizuje zajedno sa Muzičkom školom "Stanković" tako da od tada Baletska škola pruža celovito srednje obrazovanje. Te iste godine Škola menja naziv i postaje Baletska škola "Lujo Davičo".

U ovom periodu direktor Škole je Zorka Macura, a vodeći nastavni kadar igračkih predmeta: Jelena Hela Burić, Gordana Kalanović, Ksenija Kecojević (direktor Škole od 1975. do 1996), Dušanka Komendić, Stevan Žunac, Mira Nikolić Kostić, Anđelka Jablan, i muzički saradnik Milica Simić. U zemlji nema visoke škole na kojoj bi se obrazovao nastavni kadar za igračke predmete, pa rukovodstvo Škole nastoji da obezbedi specijalizacije na višim i visokim baletskim školama u Lenjingradu i Moskvi. Uspeva da obezbedi stipendije za stručno usavršavanje jednog broja nastavnika za predmete: klasičan balet, scensko narode i istorijsko balske igre. Boravak eminentnih stručnjaka u baletu Narodnog pozorišta i seminari metodike igračkih predmeta koji oni drže za nastvnike škole, bili su uobičajena praksa. Baletski pedagog Abdurahman Kumisnikova, koji je više od godinu dana radio i u Baletskoj školi, i prešao metodiku rada klasičnog baleta za svih 8 godina učenja imao je najznačajniji uticaj na rad Škole. Kroz predavanja, vežbe sa nastavnicima i praćenje njihovog rada sa učenicima u baletskoj sali, podigao je nastavu klasičnog baleta Škole na daleko viši nivo. U Školi borave brojni ruski pedagozi: Baltačajeva, Olga Jordan, Svetlana Afanasjeva. Posećuju je baletski umetnici: Maja Pliseckaja, Moris Lijepa, Vladimir Tihonov, Natalija Besmertnova... Praćenje velikih međunarodnih baletskih takmičenja prvenstveno u Moskvi i Varni, a kasnije i u Lozani, bio je značajan vid stručnog usavršavanja naših nastavnika.

Obrazovna i kulturna misija[uredi | uredi izvor]

U javnom i kulturnom životu Škola je prisutna, bilo da se radi o pojedinim nastupima, jubilejima značajnih institucija, dobrotvornim priredbama, televizijskim emisijama ili koncertima. Učenici Škole nastupaju u Narodnom pozorištu, Sava centru, Zadužbini Ilije M. Kolarca, Kamernoj operi "Madlenianum", Skupštini Grada Beograda, Belom dvoru, Paviljonu Cvijete Zuzorić, Domu Vojske, Domu vazduhoplovstva, Ruskom domu, Domu kulture "Vuk Karadžić", Studentskom kulturnom centru, Kulturnom centru Beograda, Politehničkoj akademiji. Učestvuju u TV emisijama: Beogradska hronika, Jutarnji program, Srbija danas, Žikina šarenica, Putokaz, Vodič za roditelje, Fantazija i Svet igre, koja redovno prati sva događanja u Školi, putovanja, uspehe i osvajanja nagrada na međunarodnim takmičenjima.

Od prvih godina rada Škole postavlja se pitanje otvaranja Akademije za baletske pedagoge. Odsek za baletsku pedagogiju postojao je jedno vreme pri Fakultetu dramskih umetnosti i završila ga je jedna grupa nastavnika Škole. Dvogodišnje studije sa veoma obimnim planom i programom rada, na kojima su predavači metodika igračkih predmeta bile Milica Jovanović i Jelisaveta Kušovska, koje su završile najvišu školu GITIS i naši univerzitetski profesori, priznate su samo kao «usavršavanje u struci». Pod obrazloženjem «da nisu ispunjeni formalni uslovi» ovaj odsek prestaje sa radom. Problem školovanja nastavnika igračkih predmeta ostao je nerešen do danas. Na predlog Baletske škole Univerzitet umetnosti u Beogradu osnovao je komisiju koja radi na nacrtu projekta Fakulteta za umetničku igru. Početak rada ovog fakulteta uslovljen je izgradnjom zgrade Baletske škole sa internatom, školskom scenom i dodatnim prostorom za visoku školu.

Škola danas[uredi | uredi izvor]

Najznačajniji deo Programa rada Baletske škole u okviru koncertne delatnosti je rad na baletu P. I. Čajkovskog "Krcko Oraščić". Po originalnom libretu Marijusa Petipa u integralnoj verziji, u koreografiji Vladimira Logunova, učenici Baletske škole ”Lujo Davičo” (150 učenika, osnovne i srednje baletske škole, sva tri odseka) prvi put su izveli ovo delo na sceni Narodnog pozorišta i u Centru "Sava" 1998. godine. Od tog prvog izvođenja, balet "Krcko Orščić" je u Godišnjem programu Baletske škole "Lujo Davičo" i na repertoaru Narodnog pozorišta u Beogradu za novogodišnje praznike. Predstava je rezultat timskog rada koreografa, profesora i direktora sa odabranim učenicima osnovne i srednje Baletske škole. Raznovrsnost igara ovog baleta pruža mogućnost da učenici različitog uzrasta i smera klasičan balet, savremena igra i narodna igra iskažu i razviju svoj igrački potencijal u grupnim i solističkim rolama. Balet ”Krcko Oraščić” izveden je na scenama: Narodnog pozorišta u Beogradu, Centra "Sava", "Kolarca", Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu, domovima kulture gradova Srbije, pozorišta "Kefalos" na Kefaloniji, Atinskog i Američkog koledža u Atini i pozorišta "Megaron" u Solunu. Malo je baletskih škola u svetu koje mogu sopstvenim snagama da pripreme i izvedu ovu klasičnu baletsku predstavu, iako pri tom imaju izvanredne uslove za rad.

Nastavnici osnovne škole[uredi | uredi izvor]

  • Bogdanović Aleksandar solfeđo - Čačak i Kragujevac
  • Damnjanović Opsenica Kristina klasičan balet
  • Dunjić Ivana klasičan balet - Čačak
  • Đurić Nikoleta klasičan balet - Kragujevac
  • Erbez Nataša klasičan balet - Bor
  • Živić Miloš primenjena gimnastika - Bor
  • Aćimović Snežana klasičan balet - Čačak
  • Jovičić Brankica primenjena gimnastika - Kragujevac
  • Lalić Ivana klasičan balet
  • Marjanović Karolina klasičan balet
  • Milanović Ćirica Jelena klasičan balet
  • Pešov Vesna primenjena gimnastika - Čačak
  • Porčić Branislava primenjena gimnastika
  • Radivojević Mirjana klasičan balet
  • Subotić Romana klasičan balet
  • Ubović Đorđina solfeđo
  • Uskoković Aleksandra Ula klasičan balet[2]
  • Dragana Veličković klasičan balet

Nastavnici srednje škole[uredi | uredi izvor]

Klasičan balet[uredi | uredi izvor]
  • Bajčetić Marija
  • Bojović Petković Iva
  • Volarev Dejana
  • Milanović Ćirica Jelena
  • Milić Rosa
  • Mihailović Duško
  • Pivač Svetlana
  • Pjević Tamara
  • Radoja Mina
  • Torlaković Marko
  • Trajković Valentina
  • Cvetković Kostić Marija
  • Cvrkotić Sanja
  • Čolanović Nina
Narodna igra[uredi | uredi izvor]
  • Đorđević Smiljka
  • Krstić Biljana
  • Malić Sofija
  • Martinović Andrej
  • Milić Stefan
  • Palčić Lidija
  • Perić Milena
  • Pivač Svetlana
  • Torlaković Marko
  • Cvetković Kostić Marija
  • Cvrkotić Sanja
  • Šuvak Gordana
Savremena igra[uredi | uredi izvor]
  • Volarev Dejana
  • Ignjatović Zagorac Ana
  • Kajgo Jelena
  • Krstić Biljana
  • Ljujić Radivojević Ivana
  • Pivač Svetlana
  • Pjević Tamara
  • Planić Lidija
  • Radoja Mina
  • Stanišić Isidora
  • Cvetković Kostić Marija
  • Šuvak Gordana[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Istorijat o školi”. ldavico.edu.rs. Pristupljeno 6. 12. 2019. 
  2. ^ „kolektiv škole”. ldavico.edu.rs. Pristupljeno 6. 12. 2019. 
  3. ^ „srednja škola stručni i opšteobrazovni predmeti”. ldavico.edu.rs. Pristupljeno 6. 12. 2019.