Bahtijar Vagabzade

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bahtijar Vagabzade
Lični podaci
Datum rođenja(1925-08-16)16. avgust 1925.
Mesto rođenjaŠeki, Azerbejdžan
Datum smrti13. februar 2009.(2009-02-13) (83 god.)
Mesto smrtiBaku, Azerbejdžan

Bahtijar Vagabzade (azer. Bəxtiyar Vahabzadə; 16. avgust 192513. februar 2009) bio je pesnik, dramski pisac, književni kritičar, član Udruženja književnika Azerbejdžana od 1945. godine, nacionalni pesnik Azerbejdžana (1984), doktor filoloških nauka (1964), profesor, aktivni član Nacionalne akademije nauka Azerbejdžana (2000), poštovani umetnik Azerbejdžana (1974), laureat državne nagrade Azerbejdžana (1976), laureat Državne nagrade SSSR-a (1984), laureat književne nagrade „M.F. Ahundov“ (1988), narodni poslanik Vrhovnog sovjeta narodnih deputata Republike (1990), poslanik Narodne skupštine Azerbejdžana (1995, 2000).

Biografija[uredi | uredi izvor]

Bahtijar Vagabzade je rođen 1925. godine u gradu Šeki (Azerbejdžan). Svoj stvaralački pesnički put je započeo u periodu Drugog svetskog rata nakon objavljivanja pesme “Majka i fotografija”.

Od tada se u medijima konstantno objavljuju njegove pesme, naučni članci, kritike. U lirskim pesmama sabranim u prvoj knjizi “Moji prijatelji”, opevana su osećanja i misli naroda koji je pobedio fašizam. Bahtijar Vahabzade je radio kao profesor na katedri za Savremenu azerbejdžansku književnost na Državnom univerzitetu Azerbejdžana (1950. -1990). Bahtijar Vahabzade je od 1990. godine u penziji. On je 1980. godine izabran za dopisnog člana Azerbejdžanske Akademije nauka, a 2000. godine je postao njen stalni član. Na VII kongresu pisaca SSSR je 1981. godine bio izabran za člana Upravnog odbora Saveza pisaca SSSR. On je takođe bio član Upravnog odbora pisaca i Veća starešina Azerbejdžana (1991). Bio je poznat kao neumorni propagandista i organizator književno-umetničkog procesa.

Pet puta je biran za poslanika u Vrhovnom savetu narodnih poslanika Republike, a nakon toga je bio i poslanik Mili Medžlisa (Narodne Skupštine) (1995.-2000)

Za poeme “Razgovor sa Lenjinom” i “Mugam” mu je 1976. godine uručena Državna nagrada Azerbejdžana. Osim toga, dobitnik je i nagrada “Crvena zastava rada” i “Nezavisnost” (1995).

Bahtijar Vagabzade je jedan od utemeljivača pokreta nacionalnih manjina, nastalog 60-ih godina. On, 1958. godine, u svojoj poemi “Gjulistan” podseća na istorijsku tragediju Azerbejdžana, podeljenog na dva dela, i pridružuje se pravednoj borbi za nezavisnost i slobodu azerbejdžanskog naroda. B. Vagabzade je autor više od 70 pesničkih zbirki, 2 monografije, 11 naučnih radova i stotine članaka, kao i više od 20 poema sa istorijskom i savremenom tematikom. Pesnikovi radovi – zbirke pesama, drame i publicistički eseji su prevedeni na mnoge svetske jezike, uključujući: engleski, francuski, nemački, persijski, turski, srpski, poljski, španski, mađarski.

Bahtijar Vahabzade je preminuo 13. februara 2009. godine u 83. godini u Bakuu.

Godine 2011. u Bakuu je otvorena ulica sa imenom Bahtijara Vagabzadea.

Ambasada Republike Azerbejdžan u Republici Srbiji, na osnovu inicijative Kulturnog centra Azerbejdžana u Beogradu i Azerbejdžanaca koji žive u Srbiji, uputila je molbu Kancelariji gradonačelnika u Beogradu, radi širenja uspomene na izvanrednog pesnika Bahtijara Vahabzadea, da jedna ulica u Beogradu nosi naziv pesnika Azerbejdžana. Na osnovu Ukaza Predsednika Republike Azerbejdžan Ilhama Alijeva o proslavi 90. godišnjice poznatog pisca Bahtijara Vagabzade Grad Beograd i Skupština Republike Srbije na sednici održanoj 23. juna 2015. godine doneli su odluku da ulici koja počinje od Crnotravske do raskršća sa Borskom i Pere Velimirovića dodele naziv „Bahtijara Vagabzade“.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]