Bezvučni tvrdi ploziv

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Bezvučni tvrdi ili postalveolarni ploziv jeste suglasnik koji se koristi u malom broju govornih jezika, uključujući srpski. Simbol u Međunarodnom fonetskom alfabetu koji predstavlja ovaj zvuk je uglavnom /tʃ/, a ponekad je i /t͡ʃ/ ili /t͜ʃ/.

Istorijski gledano, ovaj zvuk često potiče od prethodnog bezvučnog velarnog ploziva /k/ (npr. u srpskom jeziku: čokolada; isto u persijskozalivni dijalekat arapskog jezika, slovenski jezici, indoiranski jezici i romanski jezici), ili bezvučni nadzubni ploziv /t/ načinom palatalizacije, posebno pored prednjeg samoglasnika (npr. u engleskom jeziku: nature; isto u amharski, portugalski, neki akcenti egipatskog dijalekta arapskog jezika itd.).

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Karakteristike bezvučnog tvrdog ploziva:

Pojava[uredi | uredi izvor]

Jezik Reč IPA Značenje Napomena
Adigejski čэmы/čėmy [t͡ʃamə] ʼkravaʼ Neki dijalekti suprotstavljaju labijalizovane i nelabijalizovane oblike.
Albanski çelur [t͡ʃɛluɾ] ʼotvoriʼ
Aleutski Akan dijalekat chamĝul [t͡ʃɑmʁul] ʼopratiʼ
Amharski አንቺ/anite [ant͡ʃi] ʼtiʼ
Arapski[1] Palestinski dijalekat مكتبة/maktaba [ˈmat͡ʃt̪abe] ʼbibliotekaʼ Odgovara [k] u standardnom arapskom i drugim varijantama. Vidi fonetiku arapskog jezika
Irački dijalekat چتاب/kitaab [t͡ʃɪˈt̪ɑːb] ʼknjigaʼ
Jordanski dijalekat كتاب/kitaab [t͡ʃɪˈt̪aːb]
Jermenski Istočni dijalekat[2] ճնճղուկ/č̣nč̣ġowk [t͡ʃənt͡ʃʁuk] ʼvrabacʼ

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Watson 2002, str. 17
  2. ^ Dum-Tragut 2009, str. 13