Bezvučni tvrdi ploziv
Bezvučni tvrdi ili postalveolarni ploziv jeste suglasnik koji se koristi u malom broju govornih jezika, uključujući srpski. Simbol u Međunarodnom fonetskom alfabetu koji predstavlja ovaj zvuk je uglavnom /tʃ/, a ponekad je i /t͡ʃ/ ili /t͜ʃ/.
Istorijski gledano, ovaj zvuk često potiče od prethodnog bezvučnog velarnog ploziva /k/ (npr. u srpskom jeziku: čokolada; isto u persijskozalivni dijalekat arapskog jezika, slovenski jezici, indoiranski jezici i romanski jezici), ili bezvučni nadzubni ploziv /t/ načinom palatalizacije, posebno pored prednjeg samoglasnika (npr. u engleskom jeziku: nature; isto u amharski, portugalski, neki akcenti egipatskog dijalekta arapskog jezika itd.).
Karakteristike[uredi | uredi izvor]
Karakteristike bezvučnog tvrdog ploziva:
- Artikulacija jeste sibilantni afrikat, što znači da se proizvodi tako što se prvo potpuno zaustavi protok vazduha, a zatim se jezikom usmeri na oštru ivicu zuba, izazivajući visokofrekventne turbulencije.
- Mesto artikulacije je palato-alveolarna, odnosno kupolasti (delimično palatalizovani) postalveolarni, što znači da je zglobljen sa oštricom jezika iza alveolarnog grebena, a prednji deo jezika skupljen („kupolast“) na nepcu.
- Fonacija jeste bezvučna, što znači da se proizvodi bez vibracija glasnih žica. U nekim jezicima glasne žice su aktivno odvojene, pa je uvek bezglasno; kod drugih su uzice labave, tako da mogu da poprime glas susednih zvukova.
- Usneni je konsonant, što znači da vazduh može da izađe samo kroz usta.
- Srednji je konsonant, što znači da se proizvodi usmeravanjem vazdušne struje duž centra jezika, a ne u stranu.
- Mehanizam strujanja vazduha jeste pulmonički, što znači da se artikuliše guranjem vazduha isključivo plućima i dijafragmom, kao u većini zvukova.
Pojava[uredi | uredi izvor]
Jezik | Reč | IPA | Značenje | Napomena | |
---|---|---|---|---|---|
Adigejski | čэmы/čėmy | [t͡ʃamə] | ʼkravaʼ | Neki dijalekti suprotstavljaju labijalizovane i nelabijalizovane oblike. | |
Albanski | çelur | [t͡ʃɛluɾ] | ʼotvoriʼ | ||
Aleutski | Akan dijalekat | chamĝul | [t͡ʃɑmʁul] | ʼopratiʼ | |
Amharski | አንቺ/anite | [ant͡ʃi] | ʼtiʼ | ||
Arapski[1] | Palestinski dijalekat | مكتبة/maktaba | [ˈmat͡ʃt̪abe] | ʼbibliotekaʼ | Odgovara [k] u standardnom arapskom i drugim varijantama. Vidi fonetiku arapskog jezika |
Irački dijalekat | چتاب/kitaab | [t͡ʃɪˈt̪ɑːb] | ʼknjigaʼ | ||
Jordanski dijalekat | كتاب/kitaab | [t͡ʃɪˈt̪aːb] | |||
Jermenski | Istočni dijalekat[2] | ճնճղուկ/č̣nč̣ġowk | [t͡ʃənt͡ʃʁuk] | ʼvrabacʼ |
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Watson 2002, str. 17
- ^ Dum-Tragut 2009, str. 13