Biblioteka Čehov

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Čehovljeva biblioteka
Centralnaa gorodskaa javna biblioteka imeni A.P.Čehova
Biblioteka Čehova otvorena u januaru 2010
Osnivanje1876[1]
LokacijaTaganrog, Rostovska oblast
Rusija
Članovi76,000
DirektorTatjana Aleksejevna Miheva(ruski: Miheeva Tatьяna Alekseevna)
AdresaUlica Petrovskaja 96, Taganrog, Rostovska oblast
Veb-sajtwww.taglib.ru

Biblioteka Čehova u Taganrogu (pun naziv: Centralna gradska javna biblioteka Antona Čehova, rus.: Centralьnaя gorodskaя publičnaя biblioteka imeni A. P. Čehova) je najstarija biblioteka na jugu Rusije.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Javnu biblioteku zajedno sa malom knjižarom zvanično je otvorio 23. maja 1876. guverner Taganroga admiral Johan Hampus Furuhjelm. Gradsko veće je dalo biblioteci neke od svojih slobodnih kancelarija u Grečeskoj ulici. Ranije su postojale samo privatne biblioteke i biblioteke u gimnaziji za dečake, Marinskoj gimnaziji za devojčice i Pomorskoj školi Taganrog. U martu 1878. Narodna biblioteka se preselila u drugu zgradu koju je dodelilo Gradsko veće u Petrovskoj ulici.

Školske godine Antona Čehova[uredi | uredi izvor]

Među prvim članovima bili su budući svetski poznati pisac Anton Čehov, istoričar Pavel Filevski, Vladimir Bogoraz, umetnici Serafima Blonskaja i Dmitrij Sinodi-Popov. Andrej Drosi, Čehovljev drug iz razreda, pisao je kasnije u svojim memoarima: „..svake nedelje i svakog praznika dolazili smo rano ujutru u gradsku biblioteku i tamo provodili sate i sate, zaboravljajući na hranu, sedeći i čitajući časopise...“ . U to vreme, Anton Čehov je živeo sam u Taganrogu, pošto se cela porodica preselila u Moskvu. Prema arhivskim zapisima, prve knjige koje je Čehov čitao bile su knjige o putovanjima i avanturama, a potom Migel de Servantes, Harijet Bičer Stou, Ivan Turgenjev i Ivan Gončarov, kasnije - Dmitrij Pisarev, Visarion Grigorijevič Bjelinski i Nikolaj Aleksandrovič Dobroljubov.

Čehovljeve knjige[uredi | uredi izvor]

Gradonačelnik Taganroga Konstantin Foti je 1890. zamolio Čehova da pošalje svoje knjige sa autorskim posvetama u Narodnu biblioteku Taganrog. Anton Čehov je ovaj zahtev smatrao priznanjem rodnog grada i odgovorio da je srećan što je od pomoći svom rodnom gradu, kome mnogo duguje i koji mnogo voli. Prve tri knjige bile su zbirke njegovih priča i knjiga Lava Tolstoja sa autorskom posvetom. Čehov je zadržao tradiciju slanja svojih knjiga, retkih knjiga, knjiga sa autogramima i stranih knjiga u svakoj prilici od 1890. do svoje smrti u Badenvajleru 1904. godine.

Čehovljev muzej i biblioteka[uredi | uredi izvor]

1904. godine, nakon smrti Čehova, biblioteka je dobila ime po svetski poznatom dramskom piscu i piscu kratkih priča. Za prvi Čehovljev muzej u Rusiji posvećena je i prostorija biblioteke. U periodu 1906–1907, Gradsko veće je raspravljalo o izgradnji nove zgrade u kojoj bi se nalazila i Čehovljeva biblioteka i Čehovljev muzej. Nakon detaljne analize, savet je odlučio da izgradi biblioteku, odajući počast preminulom piscu Antonu Čehovu, dodelivši za tu svrhu 25.000 rubalja. Komisija se obratila Čehovljevom prijatelju, arhitekti Fjodoru Šehtelu u martu 1910. On je dao svoju saglasnost u julu 1910. Mala kuća koja je izgrađena 1878. je srušena, a nova biblioteka je počela da se gradi 14. septembra 1910. godine. Završena je avgusta 1911. godine, a otvorena je 1912. Muzičko odeljenje biblioteke nalazi se u istorijskoj kući Čajkovskog u Taganrogu.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Filevski, Pavel (1898) Istorija grada Taganroga. Moskva: Tipo-lit. K. F. Aleksandrova
  • enciklopedija Taganroga, drugo izdanje, 2003.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]