Bifurkacija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mapa Aleksandra fon Humbolta iz 1800. godine na kojoj je prikazana reka Kasikijara

Bifurkacija (lat. bifurcus — „račvast”), ili rastok, je pojava da se tok reke račva u dva sliva, tj. da je razvođe u tolikoj meri neodređeno da se vode odlivaju u dva različita hidrografska sistema, putem dva rukavca ili rastoke. Prema postanku može biti prirodna ili veštačka. Ovaj hidrografski fenomen je prilično redak u svetu.

Odlike[uredi | uredi izvor]

Najbolji primer za prirodnu bifurkaciju je reka Kasikijara, u slivu reke Orinoko, koja jednim delom odlazi u Rio Negro koji pripada slivu Amazona. U Srbiji, na Kosovu postoji bifurkacija reke Nerodimke, koja je veštački napravljena. Datira još i pre kralja Milutina. U Makedoniji su takođe napravljena dva veštačka račvanja — reke Radika i Mutnica.

Posebni tipovi[uredi | uredi izvor]

Poseban tip račvanja predstavlja i jezerska bifurkacija koja je svojstvena za Mazursko pojezerje u Poljskoj i Veliko jezero u Lici, kao i Crno jezero na Durmitoru, gde se vode slivaju u dva sliva. Takođe, u kraškim terenima je svojstvena i podzemna bifurkacija. Takva je Trebišnjica u Popovom polju i Dunav kod Imendingena i Memingena, gde ponire na dužini od 8 km i jedan deo se javlja u vrelima reke Aah, pritoci Bodenskog jezera.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Dukić, D. i Gavrilović Lj. : Hidrologija, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. . Београд. 2006. ISBN 978-86-17-13110-2. 
  • Mastilo, Natalija (2005): Rečnik savremene srpske geografske terminologije, Geografski fakultet, Beograd

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]