Pređi na sadržaj

Бич (list 1889)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Bič: list za šalu i satiru
Prvi broj lista Bič iz 1. aprila 1889. godine
Tiphumorističko-satirični list
Format36 cm
VlasnikSima Lukin Lazić
UrednikDragoljub Mirosavljević
Osnivanje1889.
Jeziksrpski
Ukidanje1890.
SedišteBeograd
Veb-sajtBič : list za šalu i satiru

Bič: list za šalu i satiru je humorističko-satirični list sa ilustracijama koji je izlazio u Beogradu od 1. aprila 1889. do 23. oktobra 1890.[1][2]

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Bič: list za šalu i satiru izlazio je u Beogradu od 1. aprila 1889. godine do 23. oktobra 1890. godine. Izašlo je ukupno 42 broja. Vlasnik je bio Sima Lukin Lazić.[2] Štampan je u štampariji Narodne radikalne stranke. Karakteristično je za list da je bio sa slikama. Lukin je objavljivao crtane karikature. Angažovao je Dragutina Damjanovića, jednog od srpskih poznatih crtača.[3] List je bio radikalski nastrojen i udarao je najviše po stranim neprijateljima, ali i domaćim i to najviše iz Napredne i Liberalne stranke.[4] Podnaslov se menjao od broja 15 1889. godine u List za šalu i zbilju.[1]

Politička orijentisanost lista[uredi | uredi izvor]

Lukin Lazić je doslovno sprovodio program Narodne radikalne stranke. Najviše je napadao novinara Peru Todorovića, prijatelja dinastije Obrenović. Zbog oštrog i satiričnog tona često je bio list cenzurisan. Za prekid izlaženja bile su, sem cenzure, i u pitanju finansije. Posle obustave izlaženja Biča, Lukin Lazić se seli u Zagreb gde pokreće novi satirični list Vrač pogađač 1896. godine.[3]

Periodičnost izlaženja[uredi | uredi izvor]

Izlazio je nedeljno.[1]

Tematika[uredi | uredi izvor]

U Biču su se pojavljivali politički članci vezani i za spoljnu i unutrašnju politiku. Takođe je bilo članaka vezanih za crkvenu politiku. Bavio se pitanjima austrougarske politike i položajem Srba u unutrašnjoj politici susedne države.[5]

  • Dosetke
  • Šale
  • Oštri satirični članci

Rubrike[uredi | uredi izvor]

  • Dugonja i Puponja
  • S brda s dola
  • Kapljice
  • Poruke i otporuke

Karikature[uredi | uredi izvor]

Karikatura je bila deo vizuelne kulture i učestvovala je u propagiranju i širenju nacionalnih ideja u 19. i 20. veku. Na naslovnoj strani lista se skoro uvek javljala. Izostala je svega nekoliko puta. Vodovdanski broj iz 1889. je bio specifičan po tome što je imao crne margine kao svojevrstan pomen u čast stradalih kosovskih junaka. Tekst u sklopu karikature je bio nerazdvojan jer ilustracija bez teksta da ga pojasni nije bila sasvim dorečena. Takođe je i tekstu bila potrebna ilustracija za kombinovanje značenja.[4] Austrougarska monarhija je u Biču predstavnjena kao figura žene i nosi pejorativna imena Teta ili Baba. Osoba je predstavljana kao zla, lukava, prevrtljiva, pokvarena, nasilna. Uvek je superiorna i svojim telom i položajem na crtežu to nedvosmisleno pokazuje u odnosu na predstavnika srpskog naroda. Lik srpskog predstavnika je idealizovan u vidu plećatog muškarca, markantne spoljašnjosti sa naglašenim nacionalnim identitetom. Prikazan je u šumadijskoj narodnoj nošnji, kožnim opancima, pravilnih crta lica, dugim brkovima i na glavi sa fesom.[4]

Bič, broj 5, 30. april 1889.
Bič, broj 2, 9 april 1889

Saradnici[uredi | uredi izvor]

Urednici[uredi | uredi izvor]

  • Dragoljub Mirosavljević za broj 1 i 2 1889.
  • David Batić od broja 3 1889 zastupnik odgovornog urednika
  • Jovan Todić od broja 10 1889. godine

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Bič : list za šalu i satiru / vlasnik S. [Sima] Lukin Lazić ; odgovorni urednik Dragoljub Mirosavljević. - God. 1, br. 1 (1. apr. 1889)-god. 2, br. 42 (23. okt. 1890). - Beograd : [b. i.], 1889-1890 (Beograd : Štamparija Narodne Radikalne Stranke). - 36 cm
  2. ^ a b Kisić, Milica; Bulatović, Branka (1996). Srpska štampa : 1768-1995. : istorijsko-bibliografski pregled. Štampa i srpsko društvo 19. i 20. veka. Beograd: Medija centar. str. 105. ISBN 86-82827-01-8. 
  3. ^ a b Rošulj, Žarko (2017). Leksikon srpske šaljive periodike: 1830-1918. Novi Sad, Beograd: Matica srpska; Institut za književnost i umetnost. str. 32. 
  4. ^ a b v Ikonić, Ivana (2015). SRPSKA HUMORISTIČKO-SATIRIČKA PERIODIKA DRUGE POLOVINE XIX I POČETKA XX VEKA : doktorska disertacija (PDF). Novi Sad: UNIVERZITET U NOVOM SADU, FILOZOFSKI FAKULTET, ODSEK ZA SRPSKU KNjIŽEVNOS. str. 53—78. 
  5. ^ Kisić, Milica; Bulatović, Branka (1991). „Bibliografija beogradske štampe od 1835. do 1991”. Novinarski letopis. 4, broj 4 (Jubilarno izdanje): 36. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]