Bi-bap

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bi-bap
Alto saksofonista Čarli Parker bio je vodeći izvođač i kompozitor bi-bap ere. Ovde je prikazan sa Tomijem Poterom, Maksom Roučem i Majlsom Dejvisom u klubu Tri Djuses u Njujorku.
Stilsko poreklo
Kulturološko porekloSredinom-1940-ih, Sjedinjene Države
Izvedeni oblici
Regionalne scene
Sjedinjene Države
Klub Mintons Plejhaus, koji se smatra za mesto rođenja bi-bapa

Bi-bap (engl. bebop) je stil džez muzike nastao tokom ranih četrdesetih kao reakcija protiv poplave komercijalne muzike i popularnih melodija koje su zahvatile džez. Glavni osnivači su Dizi Gilespi i Čarli Parker. Bi-bap je transformisao džez, iz muzike za igru u modernu umetničku formu.[1]

Bi-bap se razvio kako je mlađa generacija džez muzičara proširila kreativne mogućnosti džeza izvan popularnog, plesno orijentisanog sving stila sa novom „muzikom muzičara“ koja nije bila u velikoj meri plesna i zahtevala je pažljivo slušanje.[2] Kako bi-bap nije bio namenjen plesu, omogućio je muzičarima da sviraju u bržem tempu. Bi-bap muzičari su istraživali napredne harmonije, složene sinkope, izmenjene akorde, produžene akorde, zamene akorda, asimetrično fraziranje i zamršene melodije. Bi-bap grupe su koristile ritam sekcije na način koji je proširio njihovu ulogu. Dok je ključni ansambl ere sving muzike bio veliki bend od četrnaestak muzičara koji su svirali u stilu ansambla, klasična bi-bap grupa je bila mala kombinacija koja se sastojala od saksofona (alt ili tenor), trube, klavira, gitare, kontrabas i bubnjevi koji sviraju muziku u kojoj je ansambl imao pomoćnu ulogu za soliste. Umesto da sviraju jako aranžiranu muziku, bi-bap muzičari su obično svirali melodiju kompozicije (nazvanu „glava“) uz pratnju ritam sekcije, nakon čega je sledila deonica u kojoj je svaki od izvođača improvizovao solo, a zatim se vraćao na melodiju na kraju kompozicije.

Etimologija[uredi | uredi izvor]

„Uprkos objašnjenjima porekla ovih reči, igrači su zapravo pevali reči „bibop“ i „rebop“ u ranu bop frazu kao što je prikazano u sledećem primeru.“[3] O ovoj zvučnoj datoteci Sviraj 

Termin „bi-bap” je izveden iz besmislenih slogova (vokabala) koji se koriste u skat pevanju; prvi poznati primer upotrebe „bi-bapa” bio je u „Four or Five Times” Makinijevim beračima pamuka, snimljenom 1928. godine.[4] Ponovo se pojavljuje u snimku iz 1936. „I'se a Muggin'” Džeka Tigardena.[4] Varijacija, „ri-bap”, pojavljuje se u nekoliko snimaka iz 1939. godine.[4] Prvo, poznato štampano pojavljivanje se takođe dogodilo 1939. godine, ali je termin kasnije bio malo korišćen sve dok se nije primenio na muziku koja je sada povezana sa njim sredinom 1940-ih.[4] Telonijus Mank tvrdi da je originalni naslov „Bi-Bap” za njegovu kompoziciju „52nd Street Theme”, poreklo imena bi-bap.[5]

Neki istraživači spekulišu da je to bio termin koji je koristio Čarli Kristijan jer je zvučao kao nešto što je pevušio dok je svirao.[6] Dizi Gilespi je izjavio da je publika skovala ime nakon što ga je čula kako prenosi tada bezimene kompozicije svojim igračima i štampa ga je na kraju prihvatila, koristeći ga kao zvanični izraz: „Ljudi, kada su hteli da traže te brojeve, a ne znaju ime, tražili bi bi-bap."[7] Druga teorija je da su ono potiče od povika „Ariba! Ariba!” koristile latinoameričke vođe bendova tog perioda da ohrabre svoje bendove.[8] Ponekad su se termini „bi-bap” i „ri-bap” koristili naizmenično. Do 1945, upotreba „bi-bap”/„ri-bap” kao besmislenih slogova bila je široko rasprostranjena u R&B muzici, na primer u „Hey! Ba-Ba-Re-BopLajonela Hamptona. Bi-bap muzičar ili baper postao je uobičajeni lik u šalama 1950-ih, preklapajući se sa bitnikom.[9]

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Bi-bap se od ranijih stilova džez muzike razlikuje kako po napuštanju ritmičkog kontinuiteta tako i po proširenju harmonskih osnova. Sada ritam sekcija više ne obezbeđuje ravnomerno pulsiranje taktnih delova, a pojavljuju se neuobičajene akcentuacije da dopune i istaknu melodijske fraze. Rad bubnjara pretvara se u snažno naglašavanje na dobošu i bas-bubnju, dok činele svojim neprekidnim metalnim zvečanjem povezuju sve odlomke. Pijanista svira sinkopirane akorde radi podsticanja inspiracije soliste. Jedino basista i danje održava tempo. Što se tiče gitare, ona nestaje iz ritam sekcije. Improvizacija više za osnovu nema melodiju, kako je bilo u tradicionalnom džezu, već se kao osnova koristi harmonska struktura, koja je u bi-bapu mnogo kompleksnija. Mnogo se više koriste disonantni intervali, hromatske prolaznice, alterovani akordi i akordske supstitucije.

Najznačajniji predstavnici[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 142. ISBN 86-331-2075-5. 
  2. ^ Lott, Eric. Double V, Double-Time: Bebop's Politics of Style. Callaloo, No. 36 (Summer, 1988), pp. 597–605
  3. ^ Tanner, Paul O. W.; Gerow, Maurice (1964). A Study of Jazz (2nd izd.). str. 81. ISBN 0-697-03557-3. 
  4. ^ a b v g Gleason, Ralph J. (15 February 1959) "Jazz Fan Really Digs the Language – All the Way Back to Its Origin". Toledo Blade.
  5. ^ Kelley, Robin (2009). Thelonious Monk: The Life and Times of an American Original. Simon & Schuster. str. 95. ISBN 978-1439190494. 
  6. ^ Jim Dawson and Steve Propes (1992). What Was The First Rock'n'Roll Record?. ISBN 0-571-12939-0. 
  7. ^ Painter, Nell Irvin (2006). Creating Black AmericansNeophodna slobodna registracija. Oxford University Press US. str. 228–229. ISBN 0-19-513755-8. Pristupljeno 9. 7. 2009. 
  8. ^ Peter Gammond (1991). The Oxford Companion to Popular Music. ISBN 0-19-311323-6. 
  9. ^ Cameron, William Bruce (1963). Informal Sociology (na jeziku: engleski). Random House. str. 93. 
  10. ^ Ginell, Richard S. „Black Messiah – Cannonball Adderley : Songs, Reviews, Credits, Awards”. AllMusic. Pristupljeno 8. 7. 2012. 
  11. ^ Randel, Don Michael (1996). „Adderley, Cannonball”. The Harvard Biographical Dictionary of Music. Cambridge, Massachusetts: Harvard University Press. str. 5. ISBN 0-674-37299-9. 
  12. ^ Cook, Richard (2005). Richard Cook's Jazz Encyclopedia. Penguin Books. str. 3. ISBN 0-141-00646-3. 
  13. ^ „Dexter Gordon interview with Les Tomkins, 1962”. National Jazz Archive. 11. 3. 2020. Arhivirano iz originala 2020-08-14. g. Pristupljeno 2021-03-06. 
  14. ^ „From the Harvard Art Museums' collections Dexter Gordon, Royal Roost, New York City”. Harvardartmuseums.org. 
  15. ^ Andrews, Travis M. (20. 3. 2019). „Jay-Z, a speech by Sen. Robert F. Kennedy and 'Schoolhouse Rock!' among recordings deemed classics by Library of Congress”. The Washington Post. Pristupljeno 25. 3. 2019. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]