Boško Kućanski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Boško Kućanski
Lični podaci
Datum rođenja(1931-05-29)29. maj 1931.
Mesto rođenjaKrbavica, kod Korenice, Jugoslavija
Datum smrti20. novembar 2016.(2016-11-20) (85 god.)
Mesto smrtiSarajevo, Bosna i Hercegovina

Boško Kućanski (Krbavica kod Korenice, 29. maj 1931Sarajevo, 20. novembar 2016) bio je bosanskohercegovački vajar i stomatolog. Redovni je član ANUBiH.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Boško Kućanski je rođen 1931. godine u selu Krbavica kod Korenice, Lika, od učitelja Aleksandra Kućanskog (1905-1973) i učiteljice Franice-Danice (1905-1980).Djetinjsvo provodi u rodnom selu sa ocem, majkom i bakom Marijom. Za četvrti rođendan otac mu iz drveta izrađuje pticu šarenih krila, postavljenu na točkove. Ovaj očev poklon ostavio je dubok trag na Boška i dugo je predstavljao inspirativni podsticaj za neke skulpture i seriju crteža od kojih se neki prevedeni u ciklus grafika „Večni visovi Ararata”. Osnovnu školu pohađao je u više mjesta Like, Dalmacije, Bosne i Srbije. Završava osnovnu školu i u to vrijeme sponatno počinje izrađivati prve skulpture od neprerađene gline koju suši na Suncu. Gimnaziju je pohađao u Šapcu. Završio je Stomatološki fakultet Univerziteta u Beogradu 1958. godine i Medicinski fakultet Univerziteta u Sarajevu. Takođe je studirao istoriju umetnosti u Beogradu i išao na studijska putovanja u Italiju, Francusku, Španiju, Nemačku, Kanadu i SAD. Odbranio je svoju doktorski disertaciju 1965. godine i položio ispit specijalnosti iz oralne hirurgije 1971. godine.

Redovni je član Akademija nauka i umjetnosti BiH od 1978. godine. Do sada je imao preko sedamdeset samostalnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Dobitnik je 37 nacionalnih i međunarodnih nagrada i priznanja.

Živio je i radio u Sarajevu, gdje je umro u 85. godini života.

U Istočnom Novom Sarajevu nalazi se galerija „Kućanski“, u čijem se postavu nalaze njegova dela.

Stvaralaštvo[uredi | uredi izvor]

Kućanski je autor više od tri hiljade skulptura, slika i grafika u različitim materijalima i sa različitim tehnikama. Neka od njegovih dela su:

  • Totemski par, 1974.
  • Spomenik bitke na Neretvi, Makljen, 1978. (srušen 2000. godine)
  • Magična rozeta, 2008.
  • Stojte galije carske, 2008.

Nagrade[uredi | uredi izvor]

  • Nagrada na izložbi likovne djelatnosti Narodne omladine u Beogradu (1950)
  • Nagrada za skulpturu na studentskom festivalu u Šapcu (1958)
  • Prva nagrada za rješenje partizanskog spomen-obilježja kod Bogatića (1961)
  • Nagrada SUBNOR-a Jugoslavije za skulpturu na temu NOB (1962)
  • Prva nagrada za skulpturu na II Sarajevskom salonu (1969)
  • Prva nagrada na konkursu za rješavanje spomen fontane u Busovači (1969)
  • Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva (1971)
  • Nagrada skupštine grada Sarajeva za skulpturu na IV Sarajevskom salonu (1971)
  • Druga nagrada na konkursu za spomen-obilježje u Tosovčićima (1972)
  • Godišnja nagrada za skulpturu na Šestoaprilskoj izložbi Udruženja (1973)
  • Grand priks na II internacionalnom bienalu male plastike u Budimpešti (1973)
  • Prva nagrada za skulpturu na VI Sarajevskom salonu (1973)
  • Prva nagrada za skulpturu u Likovnom salonu „13.oktobar” na Cetinju (1973)
  • Prva nagrada za skulpturu na IV salonu u Banja Luci (1973)
  • Posebno priznanje žirija na VII Sarajevskom salonu (1974)
  • Dvadesetsedmojulska nagrada Bosne i Hercegovine (1974)
  • Nagrada na II Bienalu jugoslovenske male plastike u Murskoj Soboti (1975)
  • Počasna diploma na internacionalnoj izložbi male skulpture u Gabrovu (1975)
  • Nagrada Saveznog fonda „Moša Pijade” na izložbi Saveza likovnih umjetnika Jugoslavije u Sarajevu (1975)
  • Druga nagrada na konkursu za spomen-obilježje u Kragujevcu (1975)
  • Plaketa jugoslovenske smotre „Mermer i zvuci” (1975)
  • Prva nagrada za skulpturu na izložbi Collegium artisticum ’76 (1976)
  • Prva nagrada na opštejugoslovenskom konkursu i izvođenje spomenika Bitke za ranjenike na Makljenu (1977)
  • Prva nagrada na izložbi Collegium artisticum ’80 (1980)
  • Nagrada za skulpturu na izložbi u čast oslobođenja Šapca (1980)
  • Nagrada Republike Makedonije za skulpturu na izložbi Saveza likovnih umijetnika Jugoslavije u Skoplju (1981)
  • Nagrada za skulpturu na izložbi „Likovna umetnost u Šapcu od 1900. do 1980. godine” (1982)
  • Nagrada za skulpturu na izložbi u čast oslobođenja Šapca (1982)
  • Nagrada za crtež na VIII Trijenalu savremenog jugoslovenskog crteža u Somboru (1984)
  • Nagrada ZAVNOBIH-a za životno djelo (1985)
  • Nagrada za skulpturu na izložbi „Sićevo ’86” u NIšu (1986)
  • Jugoslovenska likovna nagrada dnevnika „Oslobođenje” za 1987. godinu (1987)
  • Nagrada za skulpturu na izložbi u čast oslobođenja Šapca (1988)
  • Nagrada „Žika Popović” za unapređenje likovnih umjetnosti Šabac (1988)

Spomenici i skulpture u javnim objektima[uredi | uredi izvor]

  • Spomenik borcima lešničke partizanske čete kod Bogatića u Mačvi (vještački kamen, 1961)
  • Spomen fontana zahvalnosti Šapčana u selu Jarak u Sremu (vještački kamen, 1961)
  • Spomen groblje žrtava fašizma (sa ing.arh. N. Brkić) u Šapcu (kamen i bronza, 1961)
  • Prostorna skulptoralna kompozicija Srebrena visoravan u enterijeru hotela „Zeleni venac” u Šapcu (kovano gvožđe, 1962)
  • Bista narodnog heroja Pavla Goranina pred istoimenom školom u Sarajevu (bronza, 1966)
  • Skulptura Pupoljak u Skupštini grada Sarajeva (bronza, 1968)
  • Spomen fontana u čast šestogodišnjice Busovače, trg u Busovači (vještački kamen, 1969)
  • Skulptura Naprava za moju Danku, predstavništvo farmaceutske kuće „Galenika” u Sarajevu (drvo, 1973)
  • Skulpture Peščanik i đeram u vili Gorica u Bugojnu (1974)
  • Skulptura Južni lukobran u Skupštini Republike Bosne i Hercegovine (drvo i konop, 1975)
  • Skulptura Terazije u ulaznom holu knjižarske kuće „Svjetlost” Sarajevo (drvo i konop, 1976)
  • Spomenik bitke za ranjenike na planini Makljen iznad Prozora (vještački kamen, 1978)
  • Skulptura Nebeska kočija u ulaznnom holu hotela „Holiday Inn” u Sarajevu (drvo i konop, 1983)
  • Dekanski lanac i plaketa Stomatološkog fakulteta u Sarajevu (posrebrena bronza, 1984)

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Kućanski: Boško Kućanski, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1991.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]