Pređi na sadržaj

Burski ratovi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Burski ratovi

Gravura Burski ratnici iz londonskih novina Ilustrejted London Njuz 1881.
Vreme18801902.
Mesto
Ishod Pobeda britanskih snaga, kraj nezavisnosti buhrskih država
Sukobljene strane
 Ujedinjeno Kraljevstvo Provincija Transval Južnoafrička Republika
Slobodna Država Oranje Slobodna Države Oranž

Burski ratovi (afr. Vryheidsoorloë — „Ratovi za slobodu”) bila su dva ratna sukoba između Bura i Britanskog carstva u Južnoj Africi koji su se vodili krajem 19. veka do 1902. godine.

Uzroci[uredi | uredi izvor]

Početkom osamdesetih godina Dizraelijev kabinet je poveo rat protiv Bura u južnoj Africi. Buri (danas Afrikaneri) su bili mahom holandski doseljenici, a u manjoj meri francuski hugenoti, koji su se u 18. veku doselili na prostore današnje Južnoafričke republike (Istočni Kejp). Reč „bur“ na holandskom znači „seljak“. Portugalski istraživač Bartolomeo Dijaz prvi je doplovio na ove prostore 1487. godine. Holandska istočnoindijska kompanija osnovala je 1652. godine trgovačku stanicu na Rtu dobre nade. Buri se u 17. i 18. veku šire na račun afričkog domorodačkog stanovništva, Hotentota i Bušmana. Ovakvo stanje trajalo je do izbijanja Napoleonovih ratova. Poslednji štatholder Nizozemske republike, Viljem V Oranski, napustio je kontinent pod pritiskom francuskih trupa početkom 1795. godine, kada je na prostorima Nizozemske osnovana Batavijska republika. Kao vazalna Napoleonova država, Batavijska republika sa svojom flotom ratuje protiv Engleske. U ovom ratu Holandija gubi gotovo sve kolonije, uključujući i Kejpsku koloniju. Po sklapanju primirja 1803. godine, Kejpska kolonija vraćena je Holanđanima, ali su je Englezi ponovo zauzeli 1806. godine. Na Bečkom kongresu, Kejpska kolonija pripala je Englezima koji su Kraljevini Holandiji isplatili 6 miliona funti odštete. Buri su bili nezadovoljni pod britanskom upravom; 1827. godine engleski jezik zamenio je holandski kao zvanični jezik Kejpske kolonije, a 1834. godine ukinuto je ropstvo. Buri su tako izgubili svoje hotentotske i bušmanske robove, a nisu imali dovoljno novca da unajme predstavnika koji bi ih zastupao u Londonu. Pod pritiskom Engleza, Buri se sele ka severu i 1839. godine osnivaju Republiku Natal koja je anektirana već 1843. godine od strane Engleza. Buri se naseljavaju na severu današnje Južnoafričke republike gde 1852. godine stiču priznanje nezavisnosti od Engleza sa kojima je sporazum potpisao Andris Pretorijus . Tako je nastala Republika Transval koja je 1880. godine ušla u rat sa Britanijom. Republika Oranje nastala je 1854. godine nakon britanskog priznavanja nezavisnosti sporazumom u Blumfontejnu. Republika Oranje nalazila se južno od Republike Transval.

Prvi burski rat[uredi | uredi izvor]

Prvi burski rat bio je ratni sukob između Bura iz Južnoafričke Republike Transval i Britanskog carstva koji se vodio od 20. decembra 1880. do 23. marta 1881. godine.[1] Buri su u tom ratu pobedili i učvrstili svoju nezavisnost.

Uzrok rata je Britanska okupacija Transvala 1877. godine. Početkom sedamdesetih godina u južnoj Africi, u Kimberli, na teritoriji naseljenoj Burima (republika Oranž) otkrivena su bogata nalazišta dijamanata. Još ranije, pedesetih godina, u Transvalu, u planini Drakenberg, otkriveno je zlato. Gledston je ovu oblast oduzeo republici Oranje. Dizraeli je 1877. godine u interesu industrijalaca prisajedinio Transval Engleskoj. Rat je izbio napadom Bura na britanske garnizone u većim mestima. Burske snage predvodio je general Pit Žuber. Britanske snage poražene su u tri velike bitke, nakon čega je britanska vojska morala da se 1881. godine povuče uz teške gubitke. Odlučujuća bitka vođena je na brdu Madžuba 1881. godine. Engleska vojska teško je poražena. Britanska vlada zatražila je pregovore koji su završeni potpisivanjem mirovnog sporazuma u Pretoriji 3. avgusta 1881. godine. Transvalu je ponovo priznata nezavisnost (pod britanskim suverenitetom, odnosno pravom intervencije britnaske vlade u odnosima burskih vlasti prema crnih stanovnika).

Drugi burski rat[uredi | uredi izvor]

Drugi burski rat bio je puno duži i veći ratni sukob između dveju burskih republika: Slobodne Države Oranje i Južnoafričke Republike Transval i Britanskog carstva, koji se vodio od 1899. do 1902. godine.[1] U tom sukobu pobedili su Britanci, burske republike prestale su da postoje i postale su britanske kolonije sa izvesnim stepenom autonomije. Rat se odvijao sa promenjivom ratnom srećom, uz velik broj žrtava. Nakon poraza u otvorenim frontalnim sukobima, Buri su prešli na gerilsko ratovanje, zbog čega su Britanci primenili taktiku spaljene zemlje i koncentracionih logora za civilno bursko stanovništvo, kako bi na taj način sprečili logističku podršku burskim gerilcima. [1]

Drugi burski rat je bio najveći rat koga je Britanija vodila između Napoleonovih ratova i Prvog svetskog rata . Drugi burski rat nastavak je Prvog burskog rata, a izbija iz istih razloga; želja Britanaca da zauzmu bogata nalazišta plemenitih metala, ali i želja za osvetom za poraz u prethodnom ratu. Britanija traži promenu ustava Transvala i davanje većin prava britanskim građanima u republici (uitlendersima). Britanski predstavnik u Kejpskoj koloniji odbio je pregovore sa transvalskom vladom i počeo je okupljati snage za rat. Buri na početku rata odnose pobede u nekoliko bitaka i zauzimaju neke veće gradove. Međutim, Britanci su se oporavili 1900. godine i zauzeli najpre Blumfontejn (prestonicu Oranja), a zatim i Pretoriju (prestonicu Transvala). Buri u nastavku rata vode gerilsku borbu kojom nanose Englezima velike gubitke. Iscrpljeni Buri prihvatili su gubitak nezavisnosti 1902. godine sporazumom u Verinigingu. Oranž i Transval prestali su da postoje.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v The Boer Wars (na jeziku: engleski). BBC. Pristupljeno 19. 3. 2013. 


Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Čedomir Popov; Građanska Evropa (1770—1914), Zavod za udžbenike (2010)
  • J. V. Tarle, Istorija novog veka, Naučna KMD, Beograd (2008)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]