Vabi-sabi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Izgrađena je tokom perioda Higašijame. Zid od gline, koji je obojen godinama suptilnim smeđim i narandžastim tonovima, odražava principe sabija, dok kameni vrt odražava vabi principe.

Vabi-sabi (侘寂) je japanska umetnost pronalaženja lepote u nesavršenosti i dubini prirode, prihvatanja prirodnog ciklusa rasta, raspada i smrti. To je u suštini koncept ili ideologija koja potiče iz 'budističkog učenja'. Postoje tri obeležja postojanja, a to su nestalnost (無常), patnja (苦) i praznina ili odsustvo sopstvene prirode (空).

Karakteristike vabi-sabi estetike i principa uključuju asimetriju, grubost, jednostavnost, ekonomičnost, strogost, skromnost, intimnost i uvažavanje prirodnih objekata i sila prirode.[1]

Deskripcija[uredi | uredi izvor]

U Japanu postoji mnogo dubokih i smislenih koncepata koji su deo japanske kulture. Japanska kultura i filozofija imaju jedinstvenu ideologiju i percepciju lepote i estetike u svetu. Jedan takav inspirativan japanski koncept je „vabi-sabi“.

Posuda za čaj napravljena u vabi-sabi stilu

Vabi-sabi je prelep način da se opiše šta je prirodno i čisto i da se prizna lepota bilo koje supstance ili bića u njenom najprirodnijem i sirovom obliku. Ona eliminiše prilično zapadnjački koncept veštačke lepote i idolizovanja stanja savršenstva koje je naizgled nedostižno i neprirodno. Japansko verovanje u vabi-sabi omogućava ljudima da budu prihvatljiviji i otvoreniji, da prihvate lepotu nedostataka i sirovosti.[2]

Značenje[uredi | uredi izvor]

Koncept se može bolje razumeti ako se razloži na korene same reči „vabi-sabi“. Ovo dovodi do zanimljivog objašnjenja i sastavlja mnogo smisla iza glavnog koncepta koji reč predstavlja. Termin vabi-sabi se sastoji od dva kandži znaka.[3]

Termin vabi (侘) pojavio se tek u petnaestom veku da bi označio novi estetski senzibilitet usko povezan sa ceremonijom čaja, koji se odnosio na opštu atmosferu i na predmete koji se koriste tokom ove formalne službe. Definicija vabija može da se prati unazad od usamljenosti ili melanholije do uvažavanja spokojnog života. [3]

Za drugi deo, sabi (寂) se kaže da potiče iz osmog veka, kada je korišćen za označavanje pustoši na poetski način. Od dvanaestog veka, ovaj termin je evoluirao i preciznije se odnosio na divno razmišljanje o onome što je staro i nošeno. Takođe se koristilo da se govori o lepoti izbledelih ili uvenulih stvari. Sabi bi takođe mogao da znači „star i elegantan“, ili „zarđao“, sa neprevodivim utiskom mira.

Izraz vabi-sabi (侘寂) i dalje je teško prevesti. Za Japance, vabi-sabi je osećaj, više od koncepta, koji se može naći u klasičnoj japanskoj estetici:

  • cvetni aranžman,
  • književnost,
  • filozofija,
  • poezija,
  • ceremonija čaja,
  • zen bašte

Vabi-sabi se protivi savremenoj prekomernoj potrošnji, ali i podstiče jednostavnost i autentičnost u svemu.[3]

Poreklo[uredi | uredi izvor]

Njegovo poreklo može se naći u priči o Sen no Rikjuu, zen monahu iz šesnaestog veka koji je teoretisao ceremoniju čaja onako kako se još uvek praktikuje u savremenom Japanu. Prema legendi, mladi Rikju, željan da nauči šifre predačkog rituala čajne ceremonije, otišao je da pronađe priznatog majstora čaja po imenu Takeeno Joo. Želeo je da testira sposobnosti svog novog šegrta i zamolio ga je da se brine o bašti. Rikju ju je očistio od vrha do dna i grabuljao dok nije bila savršena. Međutim, pre nego što je svoj rad predstavio svom gospodaru, protresao je drvo trešnje i cvetovi sakure su pali na zemlju. Ovaj dodir nesavršenosti doneo je lepotu na scenu i tako je rođen koncept vabi-sabi.

Sen no Rikju se i dalje smatra jednim od najvećih i najuticajnijih majstora čaja u istoriji. Pomogao je da se čajna ceremonija kao što se ranije praktikovala, sa luksuznim priborom i bujnošću, transformiše u prefinjen ritual. Iz jednostavnosti predmeta i minimalističke atmosfere čajanke izbijala je delikatna lepota kojoj se nije moglo premostiti.

Koristeći nesavršene predmete, ponekad polomljene i popravljene, u prostoriji bez suvišnih predmeta, Rikju je trenutak degustacije čaja učinio istinskim zajedništvom za duh, koji je bio hranjen sledećim principima:

  • harmonija,
  • čistota,
  • poštovanje,
  • spokoj

Ova vrsta ceremonije se takođe naziva vabi-ča (ča je japanska reč za čaj).[3]

Vabi-sabi u japanskoj kulturi i umetnosti[uredi | uredi izvor]

Vabi-sabi ima duboko ukorenjen efekat i uticaj na kulturu Japana. Filozofija se ogleda u mnogim lokalnim aspektima kao što su japanski vrtovi, arhitektura i mnogi drugi oblici umetnosti. To je prilično divna stvar za iskusiti i odlična je teorija pretočena u stvarnost kroz umetnost. Vabi-sabi je filozofija koja je izvučena iz najjednostavnijih ideja i svakodnevne zajedničke misli, ali je sprovedena na tako lep način. Filozofija odražava njihov temperament i način života i takođe je povezana sa zen budizmom. U japanskoj arhitekturi, uticaj vabi-sabi-ja je ono što je čini jedinstvenom. Čak i u savremenijem stilu dizajna japanske arhitekture, vabi-sabi se uklapa da bi dao jedinstvenu estetiku i osećaj udobnosti uz jednostavnost.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „What Is Wabi-Sabi?”. nobleharbor.com. Pristupljeno 2021-12-20. 
  2. ^ a b „Why is it difficult to understand what wabi-sabi means? | KYOTO Inn & Tour”. KYOTO Inn&Tour (na jeziku: engleski). 2019-10-15. Pristupljeno 2021-12-20. 
  3. ^ a b v g „What is Wabi Sabi? The Elusive Beauty of Imperfection”. Japan Objects (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-12-20.