Pređi na sadržaj

Vasilije B. Komnenić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vasilije Komnenić
Lični podaci
Datum rođenja(1910-05-10)10. maj 1910.
Mesto rođenjaPilatovci, Knjaževina Crna Gora
Datum smrti2. april 1996.(1996-04-02) (85 god.)
Mesto smrtiKlivlend, SAD
Vojna karijera
Služba19411945.
VojskaJugoslovenska vojska
Jugoslovenska vojska u otadžbini
Činporučnik
Učešće u ratovimaDrugi svetski rat

Vasilije B. Komnenić (10, maj 1910, Pilatovci, Knjaževina Crna Gora – 2, april 1996, Klivlend , SAD) je bio rezervni oficir Jugoslovenske vojske, učitelj i istaknuti pripadnik četničkog pokreta i Jugoslovenske vojske u otadžbini u svom kraju. Prije rata radio je kao učitelj u selima u Nikšićkom kraju, da bi se poslije Aprilskog rata kao rezervni oficir priključio četničkom pokretu, gdje je kasnije obavljao niz bitnih dužnosti. Jedan je od rijetkih koji su preživjeli pokolj u Sloveniji i uspjeli da emigriraju.

Predratni period[uredi | uredi izvor]

Rođen je 10. maja 1910. u selu Pilatovcima, opštini Vučedolskoj, srez Nikšićki (Crna Gora). Kad mu je bilo nepunih šest godina, austro - ugarske vlasti su mu internirale oca u mađarski logor Boldogasonj, da bi dvije godine kasnije u logor odveli i njega sa cijelom svojom porodicom. U austro - ugarskoj internaciji preminule su mu dvije maloljetne sestre. Poslije završetka Prvog svjetskog rata, vraća u svoj rodni kraj.

Završio je osnovnu školu u Vraćenovićima, Nižu gimnaziju u Bileći i Učiteljsku školu u Banjoj Luci. Radio je kao učitelj u selim Nikšićkog kraja, sve do Aprilskog rata

Drugi svjetski rat[uredi | uredi izvor]

Kao rezervni oficir u činu poručnika, poslije sloma kraljevine Jugoslavije i Jugoslovenske vojske od strane sila Osovine, učestvuje u ustanku protiv ustaša i Italijana u svom kraju, kao jedan od organizatora. Kada se pročulo da je Draža Mihailović skupio vojsku na Ravnoj gori, Vasilije se bez dvoumljenja priključio pokretu otpora Draže Mihailovića i stavio pod njegovu komandu.

Nakon potpisivanja sporazuma, između Pircija Birolija i Blaža Đukanovića, sredinom jula 1942. Krsto Popović je dobio ovlaštenje da formira jedan od ukupno tri leteća odreda nacionalnih trupa Crne Gore. Na prostoru Velimskog sreza formiran je 4. bataljon, Lovćenske brigade sa sjedištem u Vilusima. Brojno stanje bataljona bilo je oko 400 ljudi iz ovih krajeva. Vasilije Komnenić je postavljen na dužnost komandira 2. čete ovog bataljona, sa sjedištem na Trubjeli.

Po formiranju Vučedolske brigade JVuO, Vasilije postaje komandant Vučedolskog bataljona. Ovu dužnost je obavljao do 31. decembra 1943. , kada je primio dužnost načelnika štaba, a ujedno i dužnost sekretara sreskog ravnogorskog odbora. Na ovim novim dužnostima nije se puno zadržao, jer je početkom januara 1944. izabran zajedno sa doktorom Stevanom Pejovićem, za delegata na Svetosavskom kongresu, koji se održavao u selu Ba u Srbiji. Tokom trajanja Svetosavskog kongresa, sastajao se sa Dražom Mihailovićem i izložio mu stanje u srezu, koji je zastupao.

Na povlačenju preko Bosne preživio je pogibiju Lijevča polja i Gradiške. Odstupio je preko Slovenije i došao do granice Austrije, gdje je razoružan i sa hiljadama svojih saboraca predat partizanima na gubilište. Uspio je da pobjegne partizanima i da se privremeno nastani u Austriji.

Poslijeratni period[uredi | uredi izvor]

Iz Austrije je 1947. prešao u Englesku, da bi 28. februara 1958. došao u Ameriku, kao politički emigrant. U Americi se nastanio u Klivlendu i zaposlio u industriji čelika. Bio je aktivan u srpskim krugovima u Srpskoj narodnoj odbrani, Glasniku srpskog istorisko-kulturnog društva Njegoš i pisao mnoge emigracione tekstove. Umro je 5. aprila 1996. u Americi i sahranjen je na parohijskom groblju pored crkve Svetog Save.

Objavljeni radovi[uredi | uredi izvor]

  • Kroz sneg i mraz na Svetosavski kongres, Glasnik srpskog istorisko-kulturnog društva Njegoš sv. 23, 1969 god., Chichago, USA.
  • Ravnogorskim divovima, Glasnik srpskog istorisko-kulturnog društva Njegoš sv. 1, 1958 god., Chichago, USA.
  • Korita-Bileća-Grahovo-Ljubomir, Knjiga o Draži 1941-1943 sv. 1, 1965 god., Windsor, Canada.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Braunović, Draško (1997). Vasilije B. Komnenić 1910-1996. Chicago, USA: Glasnik srpskog istorijsko kulturnog društva Njegoš sv. 77. 
  • Komnenić, Vasilije (1969). Kroz sneg i mraz na Svetosavski kongres. Chicago, USA: Glasnik srpskog istorijsko kulturnog društva Njegoš sv. 23.